Proširena i zaigrana verzija najavnog EP-a

Markovski, član Urbanovog pratećeg benda 4, našao je malo vremena i mnogo inspiracije za pjesme za svoj prvijenac, kojeg je nazvao “Diskonekted LP“, nasljedniku prošlogodišnjeg hvaljenog istoimenog EP-a. U odnosu na matični bend, njegov solo-projekt sasvim je drugačija priča…

“Diskonekted LP” je ploča na kojem si je Markovski dao oduška u poigravanju s elektronikom, negdje je rezultat fenomenalan, dok je u drugim trenucima, moram priznati, podosta blijed. Bilo kako bilo, pohvalno je da se i u Hrvatskoj pronađe načina za izdavanje elektronskih albuma, makar nema pretjeranog interesa za njih.

Prvijenac Markovskog traje ‘debelih’ 74 minute i na njima šara utjecajima od glazbe ’80-ih naovamo, s nizom različitih uzora (Kraftwerk, Underworld, Depeche Mode, Yazoo…) koji nisu samo iz elektronske branše, jer tu ima i podosta etno i ambient elemenata koji se provlače kroz pjesme. Zajedno, pjesme zvuče dosta razvučeno, makar su pojedine pravi dancefloor killeri koji bi mogli biti aktualni i na svjetskim disco podijima.

Svoja prijateljstva, Markovski je znao ‘naplatiti’, pa se na albumu nalazi elita riječke scene, počevski od njegovog ‘šefa’ Urbana i poznatog (ex-Laufer)Vave, pa do Enica i Putokaza koje su posudile svoje vokalne sposobnosti. Svi su se dobro uklopili na album pa bi pojedine pjesme mogle dobiti na popularnosti zbog ‘zvijezdanih gostovanja’.

Nakon instrumentalnog uvoda “Welcome“, u kojem Markovski želi dobrodošlicu svakom slušatelju, slijedi razigrana “The Morning After/Jutro poslije” te, po mojem mišljenju, najbolji trenutak albuma “Blade Runners” u kojoj se na živahni ritam naljepljuju razni elektronski dodaci koji podižu atmosferu do usijanih granica.

Urbanove vokalne dionice, zapravo više zvuče kao neko nerazumljivo mrmljanje, nalaze se u pjesmi “Gea” koja ima pozitivan ritam s karakterističnim synth-dionicama kakve je znao koristiti Robert Miles prije desetak godina.

Posebno zanimljiv je sam kraj albuma gdje se nalaze čak tri bonus-pjesme, makar su to ‘samo’ remiksi već poznatih pjesama. To su redom “Mjesto za mene” Urbana & 4 s posljednjeg albuma “Retro <<“, “Oči su ti ocean” E.N.I. i originalni miks pjesme “Voyager/Putnik“, koja je predstavljena nešto ranije na albumu u kraćem izdanju.

Ako se zamislimo uz ovaj album, on nas može ponijeti bespućima svemira i natrag. Kako većina nema dovoljno mašte, te ne može ‘otputovati’, tako će ovaj album u našim okvirima ostati neshvaćen i ne prihvaćen jer je tako lakše, nego da se s njime istražuju limiti elektronike u Hrvata.

Problem nastaje u tome što Markovski ipak nije dosegao vrhunce elektronske glazbe, negdje se valja u šablonama koje neprestano ponavlja, pa album, koliko god bio zanimljiv na prvo slušanje, lagano blijedi višekratnim ponavljanjem.