Prophets Of Rage: Proroci bijesa protiv mašine

All sounds made by guitar, bass, drums and vocals… and turntables.

Čuo sam ‘isprane kopije’, ‘cover band’, čuo sam ‘kako nije to to bez Zacka’, čuo sam ‘nezainteresirani fejkeri’, čuo sam ‘stara slava, brzi dolari’ –  onda sam čuo “Hail To The Chief”, stvar koja sve negativne i cinične komentare usitnjava poput Brada Wilka na “Whac-a-mole” aparatu.

Prophets Of Rage vuku više korijenja – osim instrumentalnog trojca iz Rage Against The Machine, tu su još članovi Public Enemy i Cypress Hill, točnije Chuck D, B-Real i DJ Lord. Svatko daje nešto i iako taj spoj na momente zvuči jednostavno, repetitivno i poznato, daje svježinu i ljutinu kakvu rap-rock po definiciji generira.

Dinamika s dva vokala je interesantna, ali da nema B-Reala, ne bi mi falio. Chuck D zadovoljava uši svojim dubokim, čistim i inspirativnim glasom, a B-Real mu, eto, kontrira uličarskim i nešto nasilnijim pristupom. U pravilu se oboje pojavljuju u svakoj pjesmi. Lirika je priprosta i prosta, generalna i politički nastrojena, ali softcore i nikako revolucionarna. Potpirujuća i razvodnjena. Ne tjera na razmišljanje, već gura ka (re)akciji. Glas naroda, naročito na čudnjikavoj “Legalize Me”. Refreni se prečesto ponavljaju i bez ovakve glazbene podloge mislim da se tekstopisci ne bi proslavili, ali to nije ni bitno, ovdje se radi o grupnom radu. I bez umanjivanja vrijednosti, poruka i vibracije koje se prenose bitnije su od samih riječi. Zbroj je još jednom veći od pojedinačnih stavaka.

Muzika je žestoka, premda sam se nadao jačem i glasnijem zvuku. Solaže su tu, ali ja sam htio još, više, dulje. Pohlepu i sitničavost na stranu, Morello priča priče svojom gitarom, riffovima i efektima, Brad drži živi ritam za bubnjevima, a Timmy C nosi sve svojim bas linijama. Ovaj trojac čini ubojit kombo za slušatelja, tapkajući mu po srcu, mozgu i svim mišićima u tijelu. Lordovi DJ efekti su dobrodošao dodatak, iako nisam svaki put siguran koji efekt je njegov, a koji Tomov. Lord je dobio i svojih pet minuta, točnije tridesetak sekundi sa zbunjujuće sekvenciranom “The Counteroffensive” koja je, po mojem mišljenju, trebala biti dio neke pjesme ili biti nenumerirana.

Prva polovica ploče puno je konkretnija i raznolikija, dok druga pati od ponavljanja i sličnosti. Singlovi “Radical Eyes”, “Living On The 110” i “Unfuck The World” s razlogom su izabrane za singlove, a ja bih još izdvojio i funky eksperimentalku “Take Me Higher”, najvedriju stvar koja se bavi dronovima i špijunažom.

Još je svježe sjećanje na kasne devedesete, paljenja kompjutera u 7 ujutro, čekanja XP-a da se digne i paljenja “Bulls On Parade” videospota na Windows Media Playeru – samo radi nabrijavanja prije škole. Prophets Of Rage oživili su tu memoriju, potpalili neku novu vatru i tek tako priuštili mi novi ritual – samo sada prije posla.

Prophets Of Rage nisu Rage Against The Machine, ali su bijesni i glasni. Meni dosta.