Propao pokušaj eksperimentiranja

Kada je riječ o bendu koji ima bogatu diskografiju, neminovno je da se potkrade koji loš album. U slučaju Of Montreala to je zasigurno njihov zadnji album.

Ni njegov prethodnik, “Lousy With Sylvianbriar”, nije bio neki pomak od već uspostavljenog zvuka, ali što je bend napravio s “Aureate Gloom” zasigurno ulazi u povijest najvećih promašaja. Ono što je dosad krasilo bend je eklektičnost i eksperimentalnost u zvuku, ali sa zdravom distancom od vlastitih uzora. To su elegantno napravili na svojem najboljem albumu “Hissing Fauna, Are You the Destroyer?”, koji je svakako jedan od jačih albuma indie popa.Na “Aureate Gloom” su toliko eksperimentirali, kako s tekstovima, tako i sa zvukom, da smo dobili jedan nestrukturiran konglomerat raznih žanrova i utjecaja.Tu se prije svega vidi naginjanje progresivnom rocku i malo rockerskijem zvuku, međutim taj pokušaj nije uspio jer je već u prvoj stvari s albuma “Bassem Sabry” primjetan taj zbunjujući zvuk koji prati ostatak albuma. Prije svega, psihodelični pop koji čini osnovu albuma i koji je doveden do ekstrema, ali na nimalo produktivan način. To se vidi u “Aluminum Crown” i “Virgilian Lots”.

“Empyrean Abattoir” je jedina numera koja podsjeća na najbolje dane benda, a ostatak je konfuzna priča koja svakako kvari njihovu diskografiju. Tekstovi su prilično infantilni, što začuđuje, jer se Kevin Barnes na ranijim albumima pokazao kao zreo tekstopisac s potencijalom. “Monolithic Egress” i “Apollyon Of Blue Room” su potpuno neisnpirativne i distorzirane pjesme u sredini albuma i samo ponavljaju taj ekstreman psihodelični prizvuk koji prožima album.

“Chthonian Dirge For Uruk The Other” i “Like Ashoka’s Inferno Of Memory” su dvije zadnje stvari na albumu koje je potpuno nekoherentan i reduntantan. Zaista, jednu pjesmu možemo izdvojiti, ostalo je zaista nepojmljivo loše i nedefinirano.

Možda se radi o prezasićenosti koje ide s izbacivanjem albuma u razmaku od dvije godine i to je jedan od mogućih razloga zašto je “Aureate Gloom” neuspio pokušaj.

Ako bismo pokušali usporediti “Aureate Gloom” s nekim ranijim albumom benda to je gotovo nemoguće jer su s ovim albumom iznevjerili ono što ih je činilo jednim od zanimljivijih indie pop bendova. Ostaje nam nadati se da će se Of Montreal vratiti svom starom zvuku i da što prije zaboravimo “Aureate Gloom” koji je, u svakom slučaju, jedan od najlošijih izdanja na početku obećavajuće 2015.