Deathstars
Night Electric Night (Platinum Edition)
Datum izdanja: 29.10.2010.
Izdavač: Nuclear Blast / Trolik
Žanr: Gothic, Industrial Metal
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Proslavljajući desetu godišnjicu svog postojanja, švedski industrial-gotičari Deathstars, nastali kao plod metamorfoze perspektivnog benda Swordmaster, odlučili su, umjesto novog albuma ili kompilacije, na tržište poslati (još jednu, nakon ‘zlatne’ koja je popratila izlazak albuma) obogaćenu verziju lanjskog izdanja “Night Electric Night“.
Koliko obogaćenu teško je reći, jer osim spomenutog albuma, koji je na prvom disku, na drugi je stavljena hrpetina smeća, raznih otpadaka, poput užasno napornih mikseva i remikseva, neobjavljenih dema i kojekakvih gluparija koje sam jedva odslušao. A ima ih, hvala Bogu.
Okej, “Night Electric Night” je sasvim dobar album, koji je donio i njihova, vjerojatno, dva najveća hita, “Night Electric Night” i “Dead Dies Hard“, no ako su te pjesme baš morale ponovno izaći i ako se deset godina baš moralo obilježiti novim diskografskim izdanjem, moglo se posegnuti, npr., za ”Greatest Hits”.
Našlo bi se toga na tri bendova albuma, doduše, tek za jedan CD, ali i to je dosta i daleko prihvatljivije od ovoga ovdje. A uz ovo nikako ne bih, da me neko eventualno pitao, preporučio niti live izdanje, jer Deathstars uživo zvuči, jako blago rečeno, dosta zabrinjavajuće.
Podsjećam tek da uz spomenute, album ima još nekoliko dobrih, ili barem solidnih pjesama, poput “Via the End” ili “Babylon“, pa preporučam ponovnu (ili prvu) analizu samog albuma, odnosno prvog diska, dok ‘silovanje’ glazbe na drugom, mada sigurno ima onih koji misle da je Deathstarsova pogodna i kao stvorena za to, doista ne bih preporučio nikome.
Čak ni onima za koje mislim da mi nisu baš iz kategorije ‘dobri prijatelji’. Iako, fanovi-kolekcionari neće se i nisu se dvoumili, ovo su sigurno prigrabili (ili hoće), i njih nitko ne treba, niti ne smije, odgovarati od toga. Samim tim što su dobili još jedan disk, te lijepo uređen omot s novim coverom.
Evo, da ne ‘pljujemo’ stalno po sebi i ne govorimo kojekakve grozote kao da smo najgori od najgorih u svemu, koje ponekad možda i ne bismo trebali, ovo je izdanje dokaz da i ‘idealni’ Skandinavci znaju ‘šutnuti u maglu’.
Nije nikakva utjeha, ali dobro je, ne naslađujući se tuđim pogreškama, znati da ih i oni mogu napraviti. A nama, kao i svima drugima, ostaje ona stara i jedina ispravna – ‘učimo na njima’.