Prohujalo u vražju mater

Kad čujete vijest da žena, koja je svojim glasom ponovno napisala “Let It Be”, “Respect”, “Border Song”, “Son of the Preacher Man”, “The Weight” i hrpu drugih, snima novi album obrada, u trbuhu je teško ne osjetiti leptiriće.

Onda preko YouTubea čujete “Rollin’ In The Deep” i pomislite da teta Aretha ‘to’ još uvijek radi jako dobro.I onda stigne otrežnjenje. Vadite CD, stavljate ga u player i… ajde, s uvodom “At Last” nije puno fulala, i teško se natjecati s fantastičnom verzijom Ette James. “Midnight Train To Georgia” još nekako se drži, a onda “I Will Survive” s dijelom “Survivora” definitivno natjera slušatelja da pokaže palac dolje, a kad čuje “No One”, slušatelj se poželi izuti iz cipela da i nožnim palcima pokaže prema dolje.

Kombinirana “I’m Every Woman” i ubačeni komadić “Respecta” šalju opet dojam ne u minus, nego u vražju mater. Jazzy “Teach Me Tonight” je jedna od boljih na albumu te pokazuje da Aretha ima što za reći, samo da se maknu ti ušljivi sintetički ritmići, i da se pusti Franklin da spontano svojim glasom kreira atmosferu uz minimalističku pratnju. “You Keep Me Hangin’ On” je uprskana elektronikom, a mogla je ispasti jedan od boljih brojeva na albumu.

“Nothing Compares 2U” je radikalno prerađena i mogli su joj učiniti ne znam što, opet iz nje ne bi izvukli Bog zna što jer izgleda kao da su baš htjeli zatvoriti album s ovom pjesmom, ali nisu znali što s njom. I kao što bih zakonom zabranio mlađima ispod 40 da pjevaju “Ostala si uvijek ista” jer da se to iznese mora postojati neko životno iskustvo, tako bi starijima od 50 zabranio da pjevaju “I Will Survive”, jer je za tu pjesmu životno iskustvo kontraindikacija.

“I Will Survive” je po definiciji pjesma za nalajbane gradske princeze koje života vidjele nisu i kojima je najveća tragedija slomljeni nokat ili nestanak omiljenog komada odjeće s rasprodaje, a ne za gospođe s bogatim životnim iskustvom.

Šteta. Očekivao sam da će Aretha to odraditi damski, poput Gabi Novak ili neke druge dive koje iskustvom, sugestivnošću i mudrošću nadoknađuju glasovne deficite koje donese dob. Franklin iz nekog razloga ima potrebu se natjecati u pjevanju te dokazivati da je ona, eto, još uvijek u fantastičnoj vokalnoj formi. Ali nije. Nažalost.

Za svoje godine, Aretha ima vrlo fin glas, ali, ako ga napreže previše, počinje kreštati. Ovdje je previše toga napregnuto, s tendencijom pokazivanja Arethe da je relativno mlada i da se super zabavlja kao baka u disku. Aretha kao Madonna? O, Bože, zašto?