Produljena vjernost stoneru

    1961

    Monster Magnet

    Mastermind

    Datum izdanja: 29.10.2010.

    Izdavač: Napalm Records

    Žanr: Stoner

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Hallucination Bomb
    2. Bored With Sorcery
    3. Dig That Hole
    4. Gods And Punks
    5. The Titan Who Cried Like A Baby
    6. Mastermind
    7. 100 Million Miles
    8. Perish In Fire
    9. Time Machine
    10. When The Planes Fall From The Sky
    11. Ghost Story
    12. All Outta Nothin’

    Značajan bend jednog od najmuzičkijih američkih gradova, New Jerseya, su i rockeri koji su tijekom svoje više od dvadeset godina duge karijere stigli do osmog albuma.

    Odrastao na ostavštini Black Sabbatha, The Stoogesa, Hawkwinda i Deep Purplea, Monster Magnet je s godinama postao utjecajno ime ne samo stoner, nego i cjelovite rock scene, cijenjen gotovo kao Kyuss ili Electric Wizard.

    Četiri godine nakon što se frontmen Dave Wyndorf slučajno predozirao tabletama za spavanje i skoro skončao ovozemaljsku priču, Monster Magnet se vratio svom provjerenom, rockerskijem zvuku, nakon vrlo teškog, mračnog, dijelom i atipičnog “4-Way Diablo” albuma iz 2007., nastalom kao refleksija na spomenuti događaj.

    Mastermind” definitivno nije neko remek-djelo, nije niti najbolji album benda, no može se reći da mješavinom psyhodeličnog i hard rocka, te heavy i doom metala vraća Monstere na njihov utabani put, kao i to da isporučuje možda i njihov najagresivniji sound do sada.

    Muziku podržava

    Produkcijski dio miks je retro i modernističkog izražavanja, s naglaskom na gitarističke izvedbe koje su vrlo glasne i super potentne, bez obzira što su uglavnom, ne i u pravilu i ne isključivo, nisko podešene. Riffovi su im vrlo snažni, bili oni izrazito spori, tromi, s totalno spuštenim tonovima, ili sounda s nešto čišćom, podignutijom razinom jasnoće, pa se brzo i lako uočava da je ovo gitaristički orijentiran album.

    Veliki naglasak je i na Daveovom pjevanju iz kojeg se da naslutiti da se definitivno vratio u formu, a iznenađenje ili ne, basevi se jako dobro i razgovjetno čuju, i sve su samo ne popratna ritam sekcija, često preuzimajući glavnu riječ, a svoju snagu i razornost ‘testiraju’ i bubnjarske dionice.

    Ritmično opredjeljenje pjesama u rasponu je od puževo puzećih, preko kornjačarsko gegajućih do konjsko kaskajućih, s tek povremenim galopom. Dakle, od slow do mid tempa, s puno ekstraktiranja buke na i u svim razinama. Također, treba reći da ima dosta melodija, ali i to da one nisu preduge, nisu dosadne, nisu monotone, pa je album, bez obzira što je atmosferski dosta psycho orijentiran, sasvim ugodno slušati.

    Naravno, u okvirima ovakve glazbe, kojoj se ponekad zna predbacivati da je mlohava i troma, no to ovdje definitivno nije slučaj. Ovo je moćan rockerski album, bez obzira kreće li se sigurnim, laganim koracima ili dozvoljava raskošniju i raspojasaniju izražajnost.

    Dvije najtvrđe, najsporije, najdepresivnije i najteže pjesme su “Hallucination Bomb“, s izrazito niskim gitarama, potpuno doomerskim ugođajem, čestim riffičnim dupliranjima, koja ponajviše nameće paraleliziranje s Black Sabbath, te doomy heavy rockerska “When The Planes Fall From The Sky“.

    The Titan Who Cried Like A Baby” izbacuje i nešto industrijaliziranog i spacey ugođaja u svojoj ritmičkoj sporosti, kroz ‘suho’ pjevanje, a s piano i klavijaturističkim angažmanima jasno naglašava depresivniju orijentaciju.

    Nalik njoj je i “Time Machine“, pjesma s dosta akustika, a od rockerskijih pozornost svakako treba obratiti na “Gods And Punks” s odličnim solažama, pa na “100 Million Miles“, naslovom s odrješitim bas i drum uvodom, mini sampliranjem, te moćnim groove riffanjem i heavy soliranjem, ili ka alternativi, prema više vedrine okrenutoj “Ghost Story“, s lepršavijim gitarama i više melodija prvenstveno u vokalima, ali i u kompletnom konceptu.

    Što govori da ovaj album doista nije jednoličan, nikako ne dosadan, a ponajmanje ne slabašan. Jest da ne odstupa puno od standardizirane stoner forme, no to mu nije niti svrha, a niti je bilo potrebno da se takvo ‘ponaša’.

    Jer onda to ne bi bio album tog žanra, a niti album Monster Magneta. Ovako je ispao i jedno i drugo. I to u poprilično vjerodostojnoj varijanti.

    Muziku podržava