Producentski genij šokira…

Kako uopće započeti pisati o čovjeku koji je zadužio polovicu hip-hop/r’n’b scene? O glazbenom producentu koji gotovo svaku pjesmu koju dotakne pretvori u svjetski hit? Koji prelazi granice muzičkih stilova, stvarajući prepoznatljiv i originalan zvuk… Možda najjednostavnije riječima – totalno drugačiji od drugih, “Timbaland presents Shock Value“.

Jedan od najtraženijih i najpopularnijih hip-hop producenata današnjice pozvao je, usuđujem se reći, trenutnu svjetsku glazbenu elitu, te složio album koji se može opisati kao ‘fuzija svih glazbenih stilova’.

Nakon uspjeha sa produkcijom albuma Nelly Furtado “Loose“, Justinovog “FutureSex/LoveSounds“, bilo je samo pitanje vremena kada će Timbaland, pravim imenom Timothy Z. Mosley, objaviti svoj drugi solo album.

“Shock Value” sastavljen je od 18 pjesama, a samo je jedna pjesma, i to ona uvodna, u kojoj nema gostiju. U svim ostalima pronaći ćete jako poznata imena, poput Missy Elliott, Dr. Dre, Elton John, Justin Timberlake, Magoo, 50Cent, The Hives, i da dalje ne nabrajam.

Čovjek bi očekivao da se sam autor albuma izgubi u tom moru gostujućih glazbenika, MC-ja, repera, pop pjevača, ali ovdje to nije slučaj. Prepoznatljivi ‘Timbo zvuk’ prati cijeli album i nigdje ne nedostaje. Mješavina hip-hopa, r’n’b-a, popa, punka i rocka, pa čak i južnoazijskog utjecaja, isprva djeluje dosta zbunjujuće i teško se priviknuti na to, ali nakon preslušavanja i preslušavanja, zaobilaženja hitoidnih pjesama, kockice se poslože i dobije se cjelokupan dojam o samome albumu, koji je u mome slučaju vrlo pozitivan.

Prvi singl skinut sa “Shock Value”, je pjesma “Give It To Me“, u kojoj osim spomenutog Justina, gostuje i Nelly Furtado, još jedna od onih kojima je Timbo doslovce spasio karijeru. Samohvale i egoizma ovdje, kao i u većinskom djelu albuma, definitivno ne nedostaje, ali ipak, riječ je o Timbalandu, čovjeku koji je sve ono navedeno u uvodu, tako da mu to neću previše zamjeriti. Istina, da je riječ o bilo kojem drugom hip-hop/rap artistu, ne bi bilo tako. Dvostruki kriteriji? Možda. Iskrenost s moje strane? Definitivno.

Dalje bih izdvojila “The Way I Are“, u kojoj su gosti Keri Hilson i D.O.E., jedna od onih pjesama gdje je glavna tema, a što drugo nego seksualna privlačnost, u kojoj su se Keri i D.O.E. odlično uklopili. Isto to ne mogu reći za Justina u pjesmi “Bounce“, koji mi jednostavno ne paše uz imena Dr. Dre, Missy Elliot i Timbaland. Ovo je zasigurno jedna od rijetkih (ako ne i jedina) negativnih kritika za album.

Izdavanje albuma kasnilo je oko tjedan dana, no ipak, vrijedilo je pričekati. Ovakav kvalitetan glazbeni miks ne čuje se tako često, bar ne kada je riječ o hip-hopu. A malo je reći da je ovdje riječ samo o hip-hopu. Timbaland je još jednom uspio, a tko će biti sljedeći čiju karijeru će ‘spasiti’, te u potpunosti promijeniti – vrijeme će reći, a Timbo odlučiti…