Privlačni garažni rock Night Beatsa

Priča o bendu Night Beats počinje kad su se prijatelji, Danny Lee “Blackwell” i James Traeger, odlučili ozbiljnije baviti glazbom pa su pronašli i trećeg člana Tereka Wegnera.

Naziv benda je hommage Samu Cookeu. 2014., nakon drugog albuma “Sonic Bloom”, Terek Wegner napušta bend i Jakob Bowden se pridružuje Night Beatsima. Dečki su bili na turneji s The Black Angels, The Jesus and Mary Chain, The Zombies, Black Lips i drugima. Dakle, svoj put su utrli s naglaskom na rock’n’roll i garažni zvuk.Prva dva albuma su bila pod jakim utjecajem garažnog rocka s notama soula i psihodelije u kojima se isticao vokal koji je rokerski jak, a opet dovoljno mekan da ispjeva soul nijanse. To je prvo što zapazite na trećem albumu Night Beatsa – pravi vokal za garažni rock na tragu The Black Keysa i Jacka Whitea. Zvuk je prilično nabrijan s izraženim gitarama i riffovima.

“Who Sold My Generation” je mješavina Tame Impale i The Black Keysa. Ovaj spoj psihodelije i garažnog rocka zvuči dosta dobro i zakačite se na prvo slušanje.

Ne možete se oteti dojmu da ima malo i Alabama Shakesa s prvog albuma i ovaj zvuk dobro prolazi u zadnje vrijeme i Night Beats su to prepoznali.

“No Cops” se izdvaja kao prva koja zapinje za uho jer je pravi miks onoga što Night Beats čini zanimljivima. U ovoj su se numeri poklopili i snaga vokala i snaga gitare i privlačni zvuk.

Druga stvar koja se izdvaja je “Sunday Mourning” koja je pomalo podvojena, s jedne strane zvuči laganije i u nižoj brzini, ali opet su ritam i žestina tu. Najpsihodeličnija od svih svakako i najdomljivija što se tiče zvuka.

U ove dvije stvari se skupio sukus onoga što čini album. Žešće stvari su “Bad Love” i “Last Train To Jordan” u kojima gitare razvaljuju, a vokalno su najimpresivnije. Zanimljivo je kod vokala da nikad ne ode u ekstrem i ne eksplodira, nego je nekako suzdržan. Bilo bi dobro čuti ove stvari s još izraženijom izvedbom i jačom ekspresijom.

“Turn The Lights” je pred sam kraj albuma najviše u maniri ranih The Black Keysa, a “Shangri Lah” podsjeća na The Black Angels. Utjecaji ova dva benda najjače primjete na albumu, pogotovo Angelsi, ali i koliko je njihov zvuk oblikovao ovaj album. Na albumu je teško naći slabu stvar jer su sve smislene i kao cjelina jako privlačne na slušanje i album nikad ne prelazi u dosadu, nego sa svakom novom stvari postaje sve intenzivniji.

Night Beats su vrijedni pažnje jer je riječ o bendu koji zna prepoznati komercijalne stvari, ali zapakirati ih u ruho koje ostaje privlačno i eklektično.