Privlačni garažni rock Night Beatsa

    1063

    Night Beats

    Who Sold My Generation

    Datum izdanja: 29.01.2016.

    Izdavač: Heavenly Recordings

    Žanr: Garage Rock, Psychedelic

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Celebration #1
    2. Power Child
    3. Right / Wrong
    4. No Cops
    5. Porque Manana
    6. Sunday Mourning
    7. Shangri Lah
    8. Burn To Breathe
    9. Bad Love
    10. Last Train To Jordan
    11. Turn The Lights
    12. Egypt Berry

    Priča o bendu Night Beats počinje kad su se prijatelji, Danny Lee “Blackwell” i James Traeger, odlučili ozbiljnije baviti glazbom pa su pronašli i trećeg člana Tereka Wegnera.

    Naziv benda je hommage Samu Cookeu. 2014., nakon drugog albuma “Sonic Bloom”, Terek Wegner napušta bend i Jakob Bowden se pridružuje Night Beatsima. Dečki su bili na turneji s The Black Angels, The Jesus and Mary Chain, The Zombies, Black Lips i drugima. Dakle, svoj put su utrli s naglaskom na rock’n’roll i garažni zvuk.Prva dva albuma su bila pod jakim utjecajem garažnog rocka s notama soula i psihodelije u kojima se isticao vokal koji je rokerski jak, a opet dovoljno mekan da ispjeva soul nijanse. To je prvo što zapazite na trećem albumu Night Beatsa – pravi vokal za garažni rock na tragu The Black Keysa i Jacka Whitea. Zvuk je prilično nabrijan s izraženim gitarama i riffovima.

    Who Sold My Generation” je mješavina Tame Impale i The Black Keysa. Ovaj spoj psihodelije i garažnog rocka zvuči dosta dobro i zakačite se na prvo slušanje.

    Muziku podržava

    Ne možete se oteti dojmu da ima malo i Alabama Shakesa s prvog albuma i ovaj zvuk dobro prolazi u zadnje vrijeme i Night Beats su to prepoznali.

    No Cops” se izdvaja kao prva koja zapinje za uho jer je pravi miks onoga što Night Beats čini zanimljivima. U ovoj su se numeri poklopili i snaga vokala i snaga gitare i privlačni zvuk.

    Druga stvar koja se izdvaja je “Sunday Mourning” koja je pomalo podvojena, s jedne strane zvuči laganije i u nižoj brzini, ali opet su ritam i žestina tu. Najpsihodeličnija od svih svakako i najdomljivija što se tiče zvuka.

    U ove dvije stvari se skupio sukus onoga što čini album. Žešće stvari su “Bad Love” i “Last Train To Jordan” u kojima gitare razvaljuju, a vokalno su najimpresivnije. Zanimljivo je kod vokala da nikad ne ode u ekstrem i ne eksplodira, nego je nekako suzdržan. Bilo bi dobro čuti ove stvari s još izraženijom izvedbom i jačom ekspresijom.

    Turn The Lights” je pred sam kraj albuma najviše u maniri ranih The Black Keysa, a “Shangri Lah” podsjeća na The Black Angels. Utjecaji ova dva benda najjače primjete na albumu, pogotovo Angelsi, ali i koliko je njihov zvuk oblikovao ovaj album. Na albumu je teško naći slabu stvar jer su sve smislene i kao cjelina jako privlačne na slušanje i album nikad ne prelazi u dosadu, nego sa svakom novom stvari postaje sve intenzivniji.

    Night Beats su vrijedni pažnje jer je riječ o bendu koji zna prepoznati komercijalne stvari, ali zapakirati ih u ruho koje ostaje privlačno i eklektično.

    Muziku podržava
    Stisni