Prisjećanje na heavy metal fudbalerke

Rođen u Parizu, po majci Francuz, po ocu Amerikanac, glazbenu karijeru započeo u Francuskoj s bendom Les Variations, a poznat postao u Americi, kasnije i šire, zahvaljujući Virgin Steelu.

Bila bi to najkraća moguća biografija heavy metal/rock/blues gitariste
Jacka Starra, kojeg najviše pamtimo kao sukreatora prvih dvaju albuma
Virgin Steela, iz kojeg je otišao zbog, kako se to obično kaže,
glazbenih razlika između njega i Davida DeFeisa.Proteklih je trideset godina radio razne projekte, okušao se i kao metalac i kao blueser, no s nijednim nije ostavio tako upečatljiv trag kao s prvim solo albumom “Out Of The Darkness”, izašlim 1984. godine. Pjevač na tom albumu bio je Rhett Forrester, član Riota na dva njegova izdanja (“Restless Breed” (1982.) i “Born In America” (1983.)), a ubijen početkom 1994. u uličnom obračunu prilikom pokušaja krađe auta. To je izdanja bilo pohvaljeno u mnogim medijima, no nije se baš probilo među širu metal publiku, jer ipak su to bila vremena u kojima je suvereno vladao britanski heavy metal i godina s nekoliko antologisjkih izdanja.

Gledajući ga s današnje vremenske distance, teško se opetovano oteti dojmu da se radi o kvalitetnom albumu, koji je na neki način povezivao američki i europski način heavy metal razmišljanja. Snagu i melodiju, kao dvije glavne karakteristike. Primamljive Iron Madein/Judas Priest melodije, ukusne ritmike, prije svega spontanosti u izvedbama basa i bubnja, pa probojne, zavijajuće/klizeće solaže i kontinuirana, uzvišena W.A.S.P.-ovska himničnost s refrenima izbočenim poput svjetionika i kombinacijom granitnih, s nešto mekšim, glamerskijim riffovima, karakteriziraju ovaj albumu.

Koji traje, za ono vrijeme uobičajenih 35 minuta i donosi šarolik spektar tonova i ritmova, gdje dominiraju snažne i direktne gitarske izvedbe, te Rhettovi vokali, u kojima će mnogi, ili možda čak svi ljubitelji heavy metala prepoznati mnoge sličnosti s Blackie Lawlessom. R. D. Liapakis (Mystic Prophecy, Devil’s Train, Valley’s Eve) radio je mastering albuma, i to na način da nije ‘ubio’ autentičnost zvuka, ostao je surov i hrapav, no svakako se trebao malo bolje pozabaviti s vokalima, koji često ostaju pretanki, nekako previše u pozadini.

“Out Of The Darkness” donosi kombinaciju brzih heavy himni s obiljem gitarskih vratolomija tipa “Concrete Warrior“, “False Messiah” ili “Chains Of Love” i naslove srednjih ritmova kao što su “Wild On The Streets”, stvar s najviše glammy dodira i vokala koji idu u smjeru Stephena Pearcya iz Ratta ili “Eyes of Fire” po uzoru na W.A.S.P., sa zborskim back-upovima. Tu je i neizostavna, emocijama nakrcana balada, “Can’t Let You Walk Away“, izraženo gitaristički instrumental “Scorcher”, dva s više atmosferičnosti, “Odile” i “Amazing Grace”, te mekanija i sofisticiranija rockerska stvar “Let’s Get Crazy Again” s blues obrisima.

Ovo je još jedan album u nizu koji je debelo i duboko podcjenjen i nije dobio pozornost kakvu je zaslužio, a to, na žalost, vrlo vjerojatno neće promijeniti niti njegovo reizdanje. Tek poslužiti za podsjetnik na period kada su i slični, uvjetno rečeno neoriginalni albumi znali biti itekako zanimljivi. I kada se jako dobar heavy metal svirao i izvan NWOBHM okvira.