Priče s dušom

Kako su velikim koracima krenuli od svog osnivanja 2007. godine i u relativno kratkom roku objavili debitantski studijski album, Ancient Bards nastavili su raditi u tom tempu i nakon godinu i pol donose drugi studijski album “Soulless Child“.

Od objave prošlog albuma bend je vrijeme koristio za koncerte, bilo samostalne ili uz bendove poput Korpiklaani, Manegarm, Heidevolk, no jednako tako pojavio se problem odlaska bubnjara Alessandra Carichinija, kojeg je ubrzo zamijenio Federico Gatti, te su počele ubrzane pripreme za novi album.

Dosadašnje su im aktivnosti redom dobivale jako dobre kritike, mnogi su ih uspoređivali i s Rhapsody of Fire, čime se visoko postavila letvica očekivanja koja je, čini se, s lakoćom dosegnuta, čak i preskočena. Pregršt pjesama nabijenih energijom i maštoviti tekstovi, koje je Sara svojim vokalom odlično dočarala, odvest će slušatelja u svijet mašte. Tekstovi se tematski dotiču ranijih uradaka, pa možemo reći da su junaci njihovih priča nastavili putovanje, a svaki član benda je kroz brojne solaže pronašao i trenutke za tehničko iskazivanje, što pokazuje njihovo sazrijevanje.

Naravno, na albumu se našla i dugačka balada “All That Is True“, koja daje slušatelju kratak ‘predah’ na pola albuma, a tu su i dva ‘instrumentala’, odnosno kao sam uvod “Struggle For Life” koji uz laganiji tempo i recitaciju uvodi slušatelja na putovanje kroz priču koju donosi “Soulless Child” i “Dinanzi Al Flagello” gdje pjeva samo zbor na talijanskom, dobrim dijelom praćen oštrim ‘rezovima’ gudača, te u kratkih minutu i pol ostavlja puno emocija.

“Gates of Noland” otvara nekoliko taktova klavijaturskog preludija, uz potporu gudača, što na trenutak stvara dojam baroka i podsjeća na kakvo djelo Johanna Sebastiana Bacha (npr. “Bourrée”), no ubrzo se pridružuju i ostali instrumenti te se kreće u brzi tempo koji karakterizira gotovo cijeli album. Na refrenu Sari podršku pruža zbor, a ona pokazuje kako je nije strah pjevati visoke dionice.

“Valiant Ride” od početka snažno počinje, a nakon uobičajenog sola, svojih nekoliko taktova dobiva bas dionica, gdje je Martino dobio priliku pokazati svoje vještine. Karakteristika pjesme je kroz strofe izmjenična interpretacija muškog dijela zbora i Sare što djeluje kao ‘pitanje-odgovor’, i gotovo da si možete zamisliti bitku na nekom polju, konjanike u jurišu s mačevima u ruci, gdje pjesma hrabri borce.

Naslovnu pjesmu “Soulless Child” otvara Sarah sa strofom, prije negoli joj se pridruži ostatak benda sa svom snagom koju su pokazali kroz album. Negdje na pola pjesme bend je napravio pauzu u vidu klavirskog laganog sola koji gotovo daje dojam kako je kraj pjesme, a zatim ostatak benda ponovo žestoko nastavlja.

Pjesma koja je interpretacijom drugačija je “Through My Veins” na kojoj se uz Saru javlja i muški vokal što daje grublju sliku i totalni je kontrast ženskom vokalu. A za sam kraju doista su ostavili ‘šećer’ – “Hope Dies Last” koja kroz nepunih 15 minuta donosi uzbuđenje, puno emocija, brojne elemente dobro spojene u cjelinu… Na samom početku dominiraju orkestralije, koje se kasnije isprepliću, a vokal zorno dočarava emocije koje se javljaju u tekstu, a kako pjesma odmiče tako se instrumenti poigravaju s bržim tempom.

Ancient Bards ovim su albumom definitivno opravdali ono što se od njih očekivalo, iskoristivši svoj talent i znanje koji su pretočili u “Soulless Child”, pokazavši i dokazavši da prvi album nikako nije bio slučajnost. I da ima bendova koji su imuni na bolest zvanu ‘drugi album’.