Method Man
4:21...The Day After
Datum izdanja: 28.08.2006.
Izdavač: Def Jam / Aquarius Records
Žanr: Hip-hop
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Method Man (Clifford Smith) prvi je član kultnog njujorškog hip-hop kolektiva Wu-Tang Clan koji je izdao svoj solo album. “Tical”, koji je lice dana ugledao krajem 1994. godine ponudio je tada već prepoznatljivi hardcore zvuk i žestoke rime, a pjesme poput “Method Man” (originalno na prvom albumu Wu-Tanga “Enter The Wu-Tang (36 Chambers)”), “What A Blood Clot”, “Bring The Pain” i posebno “All I Need” s Mary J. Blige i danas predstavljaju vrhunac Method Manovog opusa, kako tekstovima tako i sjajnom produkcijom RZA-e.
Na sljedeći album čekali smo četiri godine, te iako je “Tical 2000: Judgement Day” bio solidan uradak (te baš kao i “Tical” postigao platinastu tiražu), ostao je gorak okus u ustima te je prevladalo mišljenje kako je kvalitetom zaostao za prvijencem.
Godinu dana klasnije u kolaboraciji s Redmanom objavljuje vrlo dobri “Blackout!”, no posljednjim izdanjem “Tical 0: The Prequel” (2004.) razočarao je kako publiku, tako i kritičare, što je rezultiralo slabijim komercijalnim uspjehom. Tako da već u startu “4:21…The Day After” ima tešku zadaću vraćanja Metha na stare staze slave iz druge polovice devedesetih godina.
Prvi zaključak koji je očit već na prvo slušanje je kako se ipak radi o mnogo boljem materijalu od prethodnika, čemu je posebno doprinijeo izbor producenata, pa su uz nezaobilaznog RZA-u svoje beatove između ostalih ustupili i Eric Sermon (EPMD, Def Squad), Havoc (Mobb Deep), Scott Storch, Mathematics te Kwame.
Na pjesmama poput “Presidential M.C.“, “Walk On” i “Dirty Mef” (s uvijek zanimljivim ODB-em) osjeća se energija kojom je svojevremeno osvojio hip-hop poklonike. “Say” s Lauryn Hill također nije loša, kao stvorena za radioplay u udarnom terminu a “Ya’meen” je školski posse-cut savršen za ispucavanje viška energije. Nažalost, ostatak materijala je tek prosječan, te vjerojatno neće zadovoljiti ni najtrdokornije poklonike.
“4:21…The Day After” nije opravdao očekivanja, prosječan materijal poput ovoga neće Method Manu osigurati vrhove ljestvica niti će ostati u sjećanju hip-hop slušateljstva. Šteta, jer uvijek ostavlja dojam da bi mogao napraviti puno više, samo kad bi se stvarno potrudio.
