Previše srca, premalo fokusa

    741

    Jane Monheit

    The Heart of The Matter

    Datum izdanja: 16.04.2013.

    Izdavač: Decca / Universal Music

    Žanr: Jazz, Pop

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Until It’s Time For You To Go
    2. Depende De Nos
    3. Little Man You Had A Busy Day
    4. Two Lonely People
    5. A Gente Merece Ser Feliz
    6. Golden Slumbers / Long And Winding Road
    7. When She Loved Me
    8. Born To Be Blue
    9. Close
    10. Night Night Stars
    11. I Get Along Without You Very Well
    12. Sing

    Njujorška dama školovanog glasa se na albumu “The Heart of the Matter” približava granicama jazza i popa, opere i easy listeninga.

    Tome govori u prilog odabrani materijal s potpisom Lennona, McCartneya,
    Carmichaela i Randya Newmana (između ostalih), nego i upečatljive
    snimke “Depende De Nos” te “Sing“.

    U prvom je planu Monheitin zvonki i raskošan glas, kojim gimnasticira poput Nadie Comaneci i Filipa Udea zajedno, a prate je dominantno klavir, gitara i (diskretno) gudači te flaute. Instrumentalne solaže su svedene na minimum, a njen Glas (veliko slovo iz poštovanja) joj ide u potrebnim i nepotrebnim rukavcima, pogotovo na obradama The Beatlesa “Golden Slumbers/The Long and Winding Road“. Iako je potonju prilagodila onako kako bi to volio čuti Paul McCartney (dakle, bez pompoznih orkestracija, u tihom i prigođenom instrumentalnom kontekstu), nepotrebno glasovno vrludanje nije donijelo adekvatan emocionalni dojam, štoviše, postaje čak iritantno.

    Može se zaključiti da bi za Monheit bilo najbolje kad bi udružila svoje snage s Rufusom Wainwrightom, koji se također voli kretati na četvrtomeđi jazza, popa, opere i soula.

    Balansirana lepršavost i pristupačnost krase prvu polovicu albuma: “Until It’s Time For You to Go” i “Depende De Nos” fino postavljaju scenu za vrlo dobar easy-listening album koji u sredini skrene u vode demonstracije sile u smislu ‘kako sve Jane može otpjevati i kako može razvaliti glasom’. Bolji smisao za mjeru je ostvarila u Newmanovoj “When She Loved Me“. Na kraju Monheit ispada poput pokojne Mije Oremović: najbolja je kad se igra s materijalom i dozira svoje najjače oružje, a ne kad ga preuzima s (prevelikim) patosom.

    “The Heart of the Matter” je stoga na momente težak i predugačak album, definitivno nije za svakoga, ali ima svoje adute.

    Muziku podržava
    Stisni