Masters Of Disguise
Back With A Vengeance
Datum izdanja: 22.11.2013.
Izdavač: Limb Music
Žanr: Heavy Metal, Speed Metal
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Posljednja postava legendarnog američkog benda Savage Grace, kojeg je nakon 17 godina pauze, 2009. ponovno okupio originalni pjevač Chris Logue, godinu kasnije je nakon nešto koncerata prestala postojati.
Razlog je ležao u činjenici da je Chris bio dosta neodređen glede budućnosti, iako se radilo na novim pjesmama i koncerti su bili dosta dobro prihvaćeni. Ukratko, nakon što u SAD-u nije uspio nagovoriti staru ekipu da nastave zajedno, Chris je dogovorio suradnju s članovima možda i najboljeg 80’s tribute metal benda, njemačkog Roxxcalibura, te doputovao u Europu. Uslijedili su pohvalni nastupi na nekim festivalima, poput Bang Your Head ili Keep It True, a i turneja s Omen. Krenulo se i s laganim pripremama za povratnički album, da bi se 2010. Chris vratio kući i ostavio ekipu da razmisli šta dalje.
Bilo je nekih pokušaja da se Savage Grace ‘ostavi na životu’, no dečki su 2013. godine ipak odlučili nastaviti kao Masters Of Disguise, koji se referira na debitantski album Savage Grace iz 1985. godine. Ti su ‘disidenti’ basist Mario Lang, gitaristi Roger Dequis i Eric ‘Kalli’ Coldsmith, te bubnjar Neudi, kojima se priključio pjevač Alexx Stahl iz Roxxcalibura, te ugaslih njemačkih poweraša Viron. Odakle se, btw., većina njih i poznaje. Vrlo brzo iz njihove je radionice izašao premijerni EP “Knutson’s Return”, kojeg je slijedio nastupni album “Back with A Vengeance”. Uz naziv benda, od Savage Grace su se usput pokupile i ideje za logo, ukomponirala slična naslovnica s patrolnim policajcem u glavnoj ulozi, uzela pokoja glazbena ideja i prvi album je stigao.
Pomalo intrigantan je uvod u album, intro “Back with A Vengeance” podsjeća na Iron Maidenov “Genghis Khan”, a “Never Surrender” u uvodnom dijelu ima puno čvrstih Motorheadovskih bas distorzija, ali i malo prešupljih bubnjeva, te povremeno ‘tankastih’ vokala, no u globalu je solidan speed-power-heavy naslov s hrpetinom gitarskih solaža.
“For Now And All Time (Knutson’s Return)” brza je stvar, urnebesnijeg ritma, sa implementacijom policijskih sirena, “Alliance” je jedan od tipičnijih naslova subžanra sa izrađenijih refrenskim utjecajima back vokala, a “Sons Of The Doomed” spada u red kompleksnijih pjesama, s miksom umjerenog i bjesomučnijeg ritma, ponajviše epske atmosferičnosti, ta laganim teatralnim interludijem ispunjenim emotivnim pjevanjima i akustikama.
S obzirom da se radi o ekipi koja baš i nema previše veze s originalnim Savage Grace, bez obzira na brojne poveznice, teško je reći da se nekakvi zakonski nasljednici tog benda. No da bi glazba Savage Gracea i u današnjim vremenima zvučala slično ovoj, to je vrlo vjerojatno. U konačnici, nema se tu puno šta ‘kemijati’, sve je to odavno izmišljeno i prožvakano.
No dobra je stvar da je ovo dobar album i da će bez problema naći svoju publiku, jer fanovi ovakve vrste glazbe vrlo vjerojatno nikada neće izumrijeti. Koliko god da se generacija smijenilo i izmijenilo.