Preko Italije do Južne Amerike

Nekoliko mjeseci nakon odličnog albuma “Maneštrun“, Black Coffee imaju novi album “Adagio” izdan na etiketi Caligola Records iz Venecije.

Dok je “Maneštrun” bio zbirka više različitih kolaboracija, odnosno snimaka iz studija i nastupa uživo, novi album više je klasičan, uravnotežen studijski (izuzev jedne pjesme) projekt koji su Renato Švorinić i Jadran Dučić Čićo snimili sa svojim starim suradnikom Danieleom Di Bonaventurom. Black Coffee tako je na ovom albumu trio s Bonaventurom kao ravnopravnim članom sastava.Vokalni gosti pojavljuju se u dvije skladbe, dok ostale pjesme sadrže samo međuigru tri glazbenika, no to ne umanjuje bogatstvo ovog albuma. Mediteranski jazz koji sviraju Black Coffee ovdje je pomiješan s obilnim dozama glazbenih začina iz Mediteranu emocionalno i glazbeno sestrinske Latinske Amerike.

Uvodna obrada “Se va la murga” Urugvajca Jaimea Roosa je funky tango kojem Švorinić i Čićo daju seksi groove, dok zanosnu melodiju vodi Bonaventura na svojoj bandoneon harmonici – moguće s prvakom bandoneona i tanga Astorom Piazzollom u mislima.

Tu je i žustri tango “La negra alegre“, a na tango vuče i obrada tradicionalne “Evo san ti doša“. Egzotični, mistični voodoo “Cultus via Haiti“, sa zadarskom Haićankom Martine Thomas na vokalu, na “Adagio” ima svoju reprizu s “Maneštruna”. Druga skladba s vokalima je tradicionalna “Izresla ruža rumena” u kojoj je za vodeću melodiju zadužen Švorinićev bas. U pjesmi gostuje ženska mini-klapa koju čine Ani Vucetić, Anđela Curković-Petrović i Tamara Soletić,.

Black Coffee za ovaj su album inspiraciju crpili iz uistinu različitih izvora koji se protežu kroz nekoliko stoljeća glazbe. Obrade uključuju napolitanu “Santa Lucia”, staru talijansku pjesmu “Reginella campagnola” koja je prije sedamdesetak godina pod imenom “The Woodpecker Song” bila veliki hit za Glenna Millera i njegov orkestar, zatim “Waltz for Ruth” pionira free-jazza Charliea Hadena, te naslovnu skladbu venecijanskog skladatelja iz 18. stoljeća Tomasoa Albinonija koja zatvara album.

Osim obrada na “Adagio” se nalaze i tri Bonaventurine autorske pjesme, već spomenuti “Cultus via Haiti”, “Io canto” u zaigranom ritmu kasa, te “Movimento” s tečnim, emotivnim pianom kojim je Bonaventura u nekoliko skladbi zamijenio svoju harmoniku.

“Adagio” još jednom potvrđuje kvalitetu sastava Black Coffee, a Daniele Di Bonaventura temeljnom dvojcu pristaje poput rukavice. Očito je da su to glazbenici na istim valnim duljinama i sa zajedničkim afinitetima. Njihov zavodljivi mediteransko-latinski jazz oduševit će i jazz puriste, ali je i toliko pitak i privlačan da s lakoćom nadilazi žanrovske granice.