Lamb Of God
Sturm und Drang
Datum izdanja: 24.07.2015.
Izdavač: Nuclear Blast Records
Žanr: Metal
Naša ocjena:
Popis pjesama:
“Six bars across the sky, four empty walls to fill the time” stihovi su koji u sebi čuvaju gotovo sve ulazne parametre sedmog (iako tehnički uopće nije sedmi, ako računamo “Burn The Priest”!) albuma Lamb of God.
Albuma kojem je sigurno prethodilo najbolnije razdoblje ovih američkih metalaca. Kaže se da najbolje pjesme i nastaju iz bolnog srca, pa nakon albuma “Wrath” i “Resolution“, sasvim solidnih, ali rijetko kome najboljih, “Sturm und Drang” bi to mnogima zbilja mogao i biti!
Prejebena i kompletna “Still Echoes” bit će dobra podloga da se “A thousand years of failure / a thousand years they bled” ori dvorana diljem svijeta i sjeti se njegovog obitavališta u Pragu – mjestu gdje su Nacisti kroz dvije godine giljotinom smaknuli preko 2000 ljudi, jer je bilo – jeftinije od metka i brže od vješanja. Ali, ona nije bolna ni približno kao “512” – imenovana po broju njegove ćelije koja je posudila stihove početku ovog teksta, a uvodni riff od Killswitchove “The End of Heartache”.
Na “Laid to Rest” i “Walk With Me In Hell” vratili su se s ponajboljom “Erase This“, a od svega apsolutno odmaknuli na “Overlord“. Počinje kao jam nekog stoner benda, a nastavlja se onime zbog čega su se metalci bojali narušavanja LoG ideje – clean pjevanje. Niti ima razloga za paniku, jer je pjesma samo izolirani primjer njihovog izleta u nešto novo i dobar način da prepolovi album na genijalan i ‘samo’ dobar dio.
Adler je brutalno izudarao okolišno osviještenu “Footprints“, a heavijanerska “Anthopoid” još jednom se prisjeća Praga kroz očit Hitlerovog mesara Renharda Hydricha. No, niti one niti ostatak ne prilaze blizu bombastičnoj prvoj polovici albuma u kojoj preostaje spomenuti “Embers” – ne samo zato jer gostuje Chino Moreno, nego i zato što je brutalno dobra! Nešto manje upečatljivo ipak je ostalo gostovanje Greg Puciata koji je počastio umorniju i sporiju “Torches“.
Reći da su zadnje tri godine za Lamb of God bile samo ‘traumatične’ je definitivno podcjenjivanje i zato sam od ovoga albuma i očekivao puno (a vjerojatno dobio još više). Randy je prošao kalvariju, ali bome i postao jedan od najtraženijih likova u metal biznisu, pa im je to omogućila da snime album terapije i album pun samopouzdanja!
Kad netko snimi sedmi album u kojem se gotovo niti jedna pjesma ne može nazvati fillerom, a na koncertu poželite čuti barem polovicu, onda je sasvim realno reći da imamo jedan od najboljih Lamb of God albuma i sigurno jedan od prva tri metal albuma godine. Ako se varam – još bolje, jer to znači da nas još čeka genijalnih pet-šest mjeseci!