Pozicija Pavela na glazbenoj sceni postala je neupitna

Krajem godine će biti deset godina od kad je Aljoša Šerić izdao prvijenac pod imenom Pavel. Nekad je Pavel bio samo zanimacija, a danas se više i nitko ne sjeća ‘glavnog’ benda Ramirez.

Vremena se mijenjaju, to jasno vidimo i u svakodnevnim događanjima oko nas. Tako se i Pavel s vremenom transformirao u punokrvni bend u kojem Aljoša igra i dalje glavnu ulugu, ali je mnogo stvari prepustio i drugima, posebno u vokalnoj izvedbi (gdje je Antonia zavladala u mnogim pjesmama) i aranžmanima. Tako je solo projekt postao pravi osmeročlani bend i to se jasno osjeća na Pavelovim pjesmama u posljednje vrijeme.

“Družba krivih odluka” je album s kojim će se Pavel još bolje pozicionirati na sceni jer donosi pregršt zanimljivog materijala laganijih tonova, ali i prebogatih melodija koje vrlo lako sjedaju na prvu, iako nisu rađene da budu instant hitovi. Time su pokazali da je Pavel mnogo upečatljiviji bend od Ramireza koji je nakon uvodnog uspjeha zapadao u sve veću prosječnost pokušavajući pratiti neke inozemne trendove, umjesto da rade ono što im najbolje ide.

Upravo to ‘raditi ono što im najbolje ide’ jest i prednost Pavela jer balansiraju u glazbi koju su već predstavili na protekla tri albuma. “Družba krivih odluka” je upravo logičan sljedbenik jer su na njemu nadodali još nekoliko novih detalja, pa sve djeluje još zaokruženije i pristupačnije, pa vjerujem da bi album mogli zavoljeti raznoliki fanovi, počevši od onih koji vole Belana i Massima, pa do nekih koji vole (polu)akustične indieanere ili bendove alt. country usmjerenja ili recimo fanove Calexica.

Zašto je tome tako? Aljoša ima nevjerojatan osjećaj za melodiju i prava je šteta što to nije češće koristio i u prošlom bendu, već je tamo koristio nekakve hibridne gitare, umjesto da se bavi onim što je predstavio na prvijencu “Ramirez”. Sada je mnogo iskusniji i zna što i kako u kojim situacijama, pa u neku ruku je novi album igra na sigurno jer to ‘sigurno’ garantira ponovni uspjeh.

O tekstovima se uvijek da raspravljati, posebno kad pričamo o Aljošinom radu. Ima tu lijepo pogođenih tekstova ljubavne tematike ili životna istraživanja i osjećaji mladih ljudi, ali ponekad i malo pretjera s nekim višim smislom što se ovdje i nije dogodilo previše, pa slobodno možemo reći da tekstovi poprilično dobro prate glazbeni dio.

Nakon kratkog introa, dolazi jedan od već postojećih singlova “Lažu devedesete” u kojoj se vidi taj moment gdje je sve nadograđeno u jednu bogatu cjelinu u kojoj je malo što prepušteno slučaju. Izvrsno izbalansirani gudači daju pjesmi vrlo dobar dodatak zbog čega pjesma dobiva na dodatnoj radiofoničnosti.

“Junaci Hatzove ulice” je jedan od favorita za naredni singl. Upravo iz ove pjesme je uzet i naslov albuma, a sama pjesma ima jedan pozitivan nabrijani ritam koji djelomično zvuči kao mješavina Vatre, U2, Coldplaya i ranog Matchbox Twentya. Sad, po ovim utjecajima, mnogima bi pjesma već u startu mogla ići na živce, ali vjerujete mi, ovo bi vam vrlo lako mogla postati najdraža pjesma s albuma.

“Poslije nas” je napravila već sve što je imala i tu se najviše osjeća širenje u teritorij tex-mexa i onog što rade bendovi poput Calexica. Slijedeća “Potreba” je najlaganija, “Vrijeme života” kao da je nastala u nekom irskom pubu, “Moj prijatelj ljubi” je poprilično zaigrana, s “Ljubav” ulaze u teritorij ozbiljnih pop pjesama, “Sretni smo” djeluje kao najblijeđa pjesma albuma, dok završna “Disneyland” je još jedan pop dragulj, a kao bonus se nalazi “Svi moji Božići”.

Pavel vrlo sigurnim koracima korača da postane jedno od najvećih pop imena kod nas. Kod nas se pop često percipira kao nešto loše jer zabavnjaci dominiraju, ali je jasno da sve više klasičnih pop bendova i izvođača dobivaju prostor i postaju sve značajniji faktor na našoj sceni. Upravo ovu nišu gađaju bendovi poput Pavela, Detoura i srodnih, a kad naprave ovako dobre albume, teško im je neodoljeti.

Četrdesetak minuta laganih i raskošnih melodija prođe u hipu, što je samo dokaz da je Pavel napravio poprilično dobru stvar. Može vam Aljoša ili Pavel biti iritantni (svako ima svoje hejtere), ali ne može se poreći da je “Družba krivih odluka” jedan vrlo kvalitetan pop uradak koji će zasigurno imati svoju prođu kod publike.