Povratak za pamćenje

Ako ‘agaetis byrjun’ na islandskom znači ‘dobar početak’, nakon odličnih pet albuma, nikada službeno priznatog razlaza, te ponovnog okupljanja, “Valtari” bi trebao postati sinonim za dobar povratak. Povratak za pamćenje.

Sigur Rós, post rock prvaci Islanda, a i šire, svojim su posebnim stilom osvojili publiku diljem svijeta i danas su jedan od najcjenjenijih glazbenih sastava uopće. Njihova glazba nije pristupačna, čak štoviše, mnogima je dosadna i odbojna, ali sama originalnost, neponovljivost i taj danas tako rijedak izraziti umjetnički dojam, glavni su razlozi popularnosti ovog po mnogima ‘izvanzemaljskog’ benda.

Nakon debitantskog i konceptualnog albuma “Von”, općepriznatog remek-djela “Agaetis byrjun”, mračnog “( )”, još tmurnijeg “Takk…“, te gotovo pop albuma “Međ Suđ Viđ Spilim Endalaust“, s pravom smo se zapitali kako će zvučati novi Sigur Rós?!Prethodni album nije mogao dati nikakav hint jer je bio toliko netipičan za Sigur Rós. U međuvremenu, glasine o raspadu toliko su se rasplamsale da se moglo predvidjeti kako novi Sigur Rós neće zvučati nikako, jer ga jednostavno neće ni biti. Svemu tome je dakako pripomogao i solo album pjevača Jónsija, “Go”. Međutim, prošle je godine Sigur Rós objavio live album “Inni“, što je poprilično neobično jer su turneju na kojoj je snimljen album završili još prije tri godine. Glasine o raspadu uredno su demantirali, govoreći kako oni konstantno rade na novom materijalu. Istina se krije negdje između. Snimanje “Valtarija” zaista je započelo 2009. godine, ali nakon početne inspiracije jednostavno više nisu znali kako nastaviti sa snimljenim materijalom pa su odlučili napraviti pauzu.

Ponovno se okupljaju prošle godine i završavaju album koji nam ponovno donosi onaj pravi ‘sigurrosovski’ sound. Miran do određene granice, nepredvidljiv, mističan, topao i hladan istovremeno. Za razliku od prvih albuma, “Valtari” nije toliko mračan, već nekako više bajkovit i definitivno najmirniji album dosad.

Već uvodna “Eg Anda” zadaje i nameće taj spori lagani tempo koji uglavnom prevladava na cijelom albumu i rijetko se ubrzava, što ne znači kako je album dosadan i monoton. Uz standardne instrumente i gudačku skupinu Amiina, Sigur Rós na ovom su albumu koristili i popriličnu dozu elektronike, najveću dosad.

“Ekki Mokk” prvi je singl iako ima i mnogo boljih pjesama koje su mogle zauzeti to mjesto. Recimo, “Varuđ” koja najviše podsjeća na ranije uratke, a malo u sredini i na kraju zaista vuče na “Glosoli” s albuma “Takk…”. Ili najbolja pjesma na albumu, “Rembihnutur“. Kad već nisu uspjele biti prvi singlovi zasigurno će to postati poslije. “Varđeldur” je zapravo nova verzija pjesme “Luppolagio” koja se kao jedina nova stvar našla na live albumu “Inni”.

Koje su granice Sigur Rósa to očito nitko ne može sa sigurnošću reći, jer taman kada su se svi već počeli opraštati od njih, oni su se vratili s odličnim albumom koji je zaista vrijedilo čekati.