Povratak najumiljatijih likantropa

Nakon uspješnog “Blood Of The Saints” albuma s kojim se Powerwolf u roku od tri tjedna od objavljivanja našao na visokim pozicijama njemačkih ljestvica, novo izdanje njemačkih vukova je u jako kratkom roku dospjelo na prva mjesta istih ljestvica, a i proglašen je albumom mjeseca.

“Blood Of Saints” popratila je “Wolsfnächte” turneja koja je za Powerwolf bila jako uspješna, trijumfalna ‘noć vukova’, a u međuvremenu su uslijedile i svirke na raznim festivalima.

“Preachers Of The Night” peto je studijsko izdanje kojim je nastavljeno objavljivanje albuma u pravilnim razmacima od dvije godine, što je postala i ostala kao tradicija još od osnutka u 2003. godini. Album je produciran u studiju Fredman (producentska kuća Hammerfalla i In Flamesa), a mastering je radio Svante Forsbäck (Rammstein, Volbeat).Vukovi su se vratili u svom prepoznatljivom stilu. Braća Charles i Matthew Greywolf na basu i gitari, klavijaturist Falk Maria Schegel, bubnjar Roel van Helden i vođa čopora, rumunjski operni vokalist Attila Dorn doista čine moćnu cjelinu. Na shemu Powerwolfovih albuma smo već navikli; brze i snažne, iako ponavljajuće pjesme, moćni heavy riffovi i pjesme ispunjene zborovima, sve to na temu kršćanstva i u isto vrijeme zajebantske, humorne i snažne, a s druge strane mračne i atmosferične, precizno odsvirane. “Preachers Of The Night”, naravno, slijedi istu formu – to je bijesan, epičan heavy album, jednostavno rečeno, powerwolfski.

Da i sam Powerowlf ne bi pretjerao u ponavljanju i da ne zapne u toj petlji, te da iznenadi fanove s nekim novim elementima, ovaj su album učinili više atmosferičnim, nešto bombastičnijim i ‘sakralnim’. Iako, priznajmo, kod nekolicine pjesama se ipak primjeti jednolikost i isti kalup, a skupini ‘iznenađenja’ pripada “Kreuzfeuer“, prva pjesma koju su otpjevali na njemačkom jeziku. Ona je karakteristična po uvodu na orguljama, nešto je sporija i s epičnim prizvukom, uvelike podsjećajući na Sabaton.

Naravno, ima tu standardno brzih i žestokih pjesama na kakve smo navikli, tipa “Coleus Sanctus“, singlica “Amen & Attack“, “Nochnoi Dozor”, te “Secrets Of The Sacristy”. Ujedno ove nabrojene pjesme spadaju u prvi red najboljih na albumu. Neke od njih su, neizostavno, na seksualnu, smiješnu prosto-vjersku temu, iako na ovom albumu čak ima nešto manje smiješnih stihova nego na prethodnicima. Stalna upotreba latinskog jezika na albumima Powerwolfa uglavnom koristi riječi latinskog žargona koje imaju potpuno drukčije značenje nego se to prvotno misli, neki napjevi baš i nemaju smisla te predstavljaju čisto nabrajanje pojmova, a nekima je Attila pjesmama dao visoku razinu simfoničnosti, kao primjerice u “Extatum Et Oratum”.

“Sacred And Wild” je pjevljiva, pjesma srednjeg tempa, “Cardinal Sin” i “Secrets of the Sacristy” su jedne od melodičnijih i s pamtljivim refrenom koji se može preslušati velik broj puta, a da ne dosadi. “Nochnoi Dozor” uključuje epične zborove i žestoka je, zahvaljujući dijelom i ruskom jeziku, višeglasju i refrenu. “Lust for Blood” bi bila tipična njihova brza pjesma, tipa “We Drink Your Blood” i “All We Need Is Blood”. Jednostavno, jedna pjesma uvijek mora opjevavati vječnu potrebu vukova za krvi. “In The Name Of God” je također tipična, možda i najtipičnija Powerwolf pjesma na albumu, a posljednja “Last Of The Living Dead”, ujedno je i najduža, a od polovine pjesme kao outro slijede onomatopeje kiše, grmljavine, vjetra, i naravno, zavijanje vukova.

Naravno, Powerwolf je ostao vjeran samom sebi i svom stilu, što će nekima od slušatelja i fanova možda biti ili postati monotono, ali ako to ponavljanje ne smeta i ne utječe na ljubav pojedinca prema bendu, “Preachers of the Night” će predstavljati još jedan omiljen mu album.