Povratak demona prošlosti

Svi ili gotovo svi ljubitelji ekstremne glazbe koji su Atrocity odavno otpisali, a bogme su za to imali debelih razloga, ovim bi se albumom mogli poprilično iznenaditi.

Čak možda pomalo i šokirati. Ok, nije ovo potpuni povratak u početak ’90-ih. i neponovljiva vremena “Hallucinations” ili “Todessehnsucht” izdanja kada je Atrocity pisao neke od najsvjetlijih stranica njemačke, pa i svjetske death metal povijesti, ali “Okkult” bi mnogima koji su ga u to vrijeme obožavali mogao na lica vratiti bar dio osmijeha.

Prvi dio planirane trilogije ponovno je pokazao ekstremno, brutalno i do bola, čak bolesno mračno lice Atrocitya i nakon dvadesetak godina vratio bend na staze po kojima je nekada vrlo uspješno hodao. “Okkult” je ubojito ekstreman, beskompromisno razoran, jezovito sablastan i hladan death metal album zaraženom tmurnom epskom atmosferom i dobro postavljenim, ledenim orkestralnim elementima, koji ga ne razvodnjuju i sound ne odvlače u nekakve modernije vode. Dapače, obično su most koji spaja jednu kompaktnu i harmoničnu cjelinu.Ne znam koliko bi to baš bilo prigodno, ali možda bi ‘symphonic dark/death metal’ bio najbliži i najkorektniji opis ovog albuma, s time da je ‘death’ ipak više zastupljen nego ‘symphonic’. Radi se o protočnom, dosta razrađenom, raznolikom i smislenom albumu s raskošnim instrumentalizacijama, pa tako osim za death metal klasičnih bubnjarskih razaranja i brzotrzajućih riffičnih atonalija i produbljenih bas distorzija, nailazimo i na čišće, heavy/thrash riffove s groove utjecajima. Solidan je udio melodija, osjeća se jako puno tamne, beznadne i depresivne atmosfere, raznolikost dramatičnih orkestralnih dijelova u izvedbi Lingua Mortis Orchestra pod ravnanjem Victora Smolskog (snimljenih u Minsku), značajan udio zborskih izvedbi, te povremena soprano ubacivanja, što potpunije naglašava epsku stranu izdanja.

Dominantna figura je Alex Krul, odnosno njegovi duboki, growl/gutural vokali koji zvuče poput zaglušujuće rike teško ranjenog demona i svojim izvedbama zaista izazivaju strahopoštovanje. Baš kao i vrlo ozbiljni tekstovi, koje se ‘bore’ s okultnim, nerješivim misterijima, teorijama zavjere i sličnim temama. Prestrašno jezovita i zlokobna atmosfera dočekuje nas već u prvoj pjesmi “Pandemonium“, koja u prvi mah djeluje kaotično, s pozadinskim sopranom, a onda je u brzom ritmu razbijaju blastbeatevi, pa teški riffovi u kombinaciji s growl pjevanjima, teatralni zbor i sporiji dio sa slide solom. Opaki death metal s thrashu sličnim solom čujemo u “Death By Metal“, a orkestralni početak nalik onome iz najjezovitijih horror filmova (neki će naći sličnosti s Cradle Of Filth) uvod je u pjesmu “March Of The Undying“, koja čak ima malo sympho/black ugođaja, kombinira duboke i grube vokale sa zborom, brzim bubnjanjem, čišćim solažama, a interludij sa zborskim pjevanjem donosi tek nešto malo opuštenijih trenutaka.

Muški zbor otvara sedmominutnu pjesmu “Necromancy Divine” progresivnije orijentacije s kombinacijom death/groove riffova, bolesnih vokala, epskih zborova, sablasnog interludija sa ženskim zborom i izmjenama ritmova. “Satans Braut” modernija je sympho metal pjesma sa sampleovima, srednjim ritmom, nešto više melodija, ‘pročišćenijim’ riffovima i solažama i nešto staloženijim, iako ne i manje grubim pjevanjima, “Masaya (Boca Del Infierno)” prava je death metal razaračina, “When Empires Fall To Dust” jest mračna pjesma, ali s dosta utjecaja hard rocka, pojačanih ženskim zborom i dominantnim growlovima. “La Voisine” u svojih skoro osam i pol minuta donosi štogod progresivnih ideja u kontinuiranoj hororskoj atmosferi s nešto klasičnijim klavijaturističkim soundom, većom participacijom melodija, dijelovima s filtriranijim soundom, miksom growl i gutural vokala i završnicom kao iz najgorih noćnih mora.

“Okkult” bismo mogli doživjeti kao kombinaciju prva tri albuma Atrocitya, plus “Atlantis” iz 2004., što znači da će svima, ili barem velikoj većini onih koji ga čuju ostaviti studen u kostima. Jer ovo bi mogao biti album na kakvog su stariji fanovi Atrocitya čekali jedno dva desetljeća. Album po njihovoj mjeri, album koji progone strašni demoni prošlosti.