Potvrda talenta nije stigla s debijem

    1997

    Bruno Mars

    Doo-Wops & Hooligans

    Datum izdanja: 04.10.2010.

    Izdavač: Elektra / Dancing Bear

    Žanr: Pop

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Grenade
    2. Just the Way You Are
    3. Our First Time
    4. Runaway Baby
    5. The Lazy Song
    6. Marry You
    7. Talking to the Moon
    8. Liquor Store Blues (feat. Damian Marley)
    9. Count on Me
    10. The Other Side (feat. Cee Lo Green and B.o.B)
    11. Somewhere in Brooklyn
    12. Talking to the Moon (Acoustic piano version)

    U 2010. smo dobili novu veliku mušku pop zvijezdu koja je svojim pjesmicama zarobila mnoga ženska srdašca, posebno s hit singlom “Just the Way You Are”, te mnogim suradnjama s poznatim kolegama.

    Kada vidimo reference koje je Bruno Mars skupio proteklih godinu-dvije, mogli bismo reći da dečko zna svoj posao jer se umiješao u neke od najvećih hitova poput “Fuck You!” Cee Lo Greena ili “Nothin’ on You” B.o.B.-a. Dio te energije uključio je i u svoj album, ali ukupno gledajući, “Doo-Wops & Hooligans” nije uspio izdići od obične pop konfekcije.Pjesma nositeljica cijelog izdanja je svakako simpatično romantična “Just The Way You Are” koju prati i blesavo zaljubljeni spot, taman da se cure pomame za novim likom na sceni, pa ne čudi ekspresni uspjeh ove skladbe. Osim nje, na albumu ima svega i svačega, a tek povremeno pravih pop pjesama koje bi ga izdigle u autore s kakvima najčešće surađuje.Uvodna “Grenade” ima zanimljivu dramatičnu atmosferu koja eruptira u slabašnom refrenčiću koji je složen da bude što više radiofoničan. Nažalost, tim obrascem se Bruno vodi na većini albuma što mu je svakako donijelo komercijalni uspjeh, ali kvaliteta, zbog takvih kompromisa, je malo pala u drugi plan.

    Our First Time” zvuči kao UB40, s “Runaway Baby” pokušava kopirati Lenny Kravitza u pop varijanti, “The Lazy Song” je gotovo u stilu Jacka Johnsona, “Marry You” je još jedan pop zgoditak, na klavirsku baladu “Talking to the Moon” će sigurno dodatno pasti još pokoja djevojka, u reggae-pop pjesmici “Liquor Store Blues” ugošćuje Damiena Marleya, Jason Mraz bio je glavni uzor za “Count on Me“, dok su zvjezdana gostujuća revanširanja (Cee Lo Green i B.o.B) zadržana za posljednju, ujedno i jednu od najlošijih, “The Other Side“. Za kraj su postavljena i dva bonusa za europsko tržište, synth-pop pjesmuljak “Somewhere in Brooklyn” i repriza “Talking to the Moon” u akustičnoj piano verziji.

    Muziku podržava

    Naoko gledajući ova silna nabrajanja, vidi se ciljana publika kojoj se Bruno obraća i njima će sigurno ovaj album biti vrh vrhova posljednjih nekoliko mjeseci, ali iskreno gledajući, manjka mu više originalnosti, te ima previše kompromisnih komercijalnih pop trikova da bi mogao zadovoljiti i onu kreativniju stranu.

    Kod nekih se vidi lakoća štancanja pop hitića i u ovom trenutku je Bruno jedan od najvrućih takvih autora, što najbolje dokazuje “Doo-Wops & Hooligans”, ali brza slava mu je donijela i prve zvjezdane probleme s konzumacijom nedozvoljenih supstanci, pa bi jednakom takvom brzinom mogao i izgorjeti.

    S malo više hrabrosti, što je uspio dokazati na gostovanjima kod kolega, Bruno bi kroz nekoliko godina mogao izrasti u pravu i kvalitetnu pop zvijezdu, ali sada to nije, iako neki djelići ovog albuma to pokazuju. Sada je ipak samo magnet za maloljetne cure…

    Muziku podržava