Kid Cudi
Man On The Moon: The End of Day
Datum izdanja: 11.09.2009.
Izdavač: Dream On / Universal Music
Žanr: Alternative, Hip-hop, Trip-hop
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Iskreno, nisam očekivala ništa svježe niti inovativno od Kid Cudija. Nekako mi se činio kao još jedan ‘wannabe’ koji electro-zvukom pokušava u hip-hop svijet donijeti nešto novo kao što to radi u remiksu poznatih producenata/DJ-a Crookersa, u pjesmi “Day N Nite“.
Poznatim suradnicima kao što su Kanye West i Common pokušava nas zadiviti na “Make Her Say“, a na kraju, niti da je dobio na umjetničkoj kvaliteti niti je ta suradnja ostala upečatljiva. Jasno se čuje kako mu je Kanye mentor i da ovaj učenik mora još puno ‘papati’ da bi nam imao ponuditi atraktivan i upečatljiv, ali što je najvažnije, svoj vlastiti zvuk.
No, nije sve tako crno. Mora se uzeti u obzir da je svoj glazbeni stil tek počeo graditi i da se bogovski trudi. Na albumu se čuje Cudijeva oštrina, grubost koja bi trebala u riječima interpretirati njegova najdublje strahove, najviše strah od neuspjeha, ranjivost i usamljenost.
Album je podijeljen u 5 scena, dok se na prijelazu u svaku čuje Commonov glas koji ima ulogu pripovjedača. Teme prelaze fazu usamljenog djetinjstva i pričaju o tome kako do dana današnjeg autor traži sebe. Pravo značenje stihova bi se možda ipak dalo lakše zaključiti u marihuansko-pušačkim krugovima jer Cudija se često može čuti kako ‘repa’ o travi. No, treba i to moći, iskreno pričati o svom životu i ni trunčicu uljepšavati.
Iako ima moćne ljude iza sebe, za početak je i ovo malo originalnosti koliko se može čuti na albumu vrijedno spomena. Najviše dobrih, kvalitetnih beatova može se čuti na pjesmama “Soundtrack 2 My Life“, “Simple As” te Ratatatovoj “Pursuit of Happiness” (na njoj gostuju i MGMT), koja je ujedno i treći singl izbačen s ovog albuma.
Pjesme su mu možda preduge no iz načina na koji je ova ‘puzzla’ složena može se iščitati kako je ciljano da se kvaliteta može odrediti s cjelovitošću albuma i njegovom homogenošću, ne svakim djelom, pjesmom posebno.
Hoće li ostati u sjeni svoje izdavačke kuće, nametnuti nešto novo ili pokleknuti pred zahtjevima publike radije nego ‘utrti’ svoj put, svoje ime identificirati na pozitivan način, to su pitanja koja, kada su u pitanju mladi izvođači, uvijek budu postavljena. Odgovor dolazi s vremenom jer prvi album ne mora nužno biti ogledalo čitave buduće glazbene karijere.