Potencijalna heroina gothic americane

Jemma Nicole ove je godine izdala svoj prvi album.

Prvo njeno izdanje uopće je EP iz 2013. “Kill Your Ghost”. Ova glazbenica još je jedan dokaz da treba više pažnje posvetiti izvođačima iz Australije.Rođena u Perthu, ali s trenutnom adresom u Melbournu, Jemma je još zanimljivija jer pripada glazbenoj sceni usmjerenoj na americanu. Svoj stil opisuje kao country-noir ili folk-noir, drugim riječima, ono što poznajemo kao gothic americanu a koja svoj izvor ima u SAD-u.Zanimljivost ove glazbenice najbolje opisuju riječi njezine izdavačke kuće: “Nick Cave i Hope Sandoval na dvostrukom spoju s Glenn Danzigom i King Dudeom, s Johnnyem Cashom za stolom“.

Gothic americana je podžanr kojim se glazbenici rijetko kite jer je riječ o ideji opiranja žanrovima i pokušaju reinterpretacije istih. Odnosno, težnja za stvaranjem glazbe bez potrebe klasificiranja i svrstavanja na specifično mjesto. Barem je takav slučaj s glazbenicima koji su ključna imena gothic americane u SAD-u.

Kad jedna mlada glazbenica na prvom izdanju svoj stil odredi kao country-noir, to je velika hrabrost, a svakako i pametno osmišljen potez jer želi prikazati svoju glazbu kao različitu od one koja je dominantna i koja prolazi kod šire publike.

Jemma na albumu “My Darkest Hour” ogoljuje svoju personu do ranjivosti i predanosti, a opet ostaje dovoljno svoja da pjesme ne zvuče kao ispovijedi. Njezin je vokal pravi americana vokal na tragu Lere Lynn, Gillian Welch i Neko Case. Vidljivo je da bi mogla iznijeti i žešće pjesme, no album protječe mirno, odmjereno i stabilno. Iako u jednom tonu, nikad ne prelazi u dosadu jer je priča svake pjesme različita pa je i interpretacija svaki put drugačija. Velika je sposobnost Jemme da u svaku numeru unese nešto svježe i novo te da svoj vokal transformira sukladno poruci pjesme.

“Dance With The Devil” je numera koja savršeno pokazuje tu sposobnost igranja vokalom. Od početka do kraja pjesme Jemma nijansira toliko emocija da se čini kao da nije riječ o istoj pjesmi.

Nakon nje slijedi “Perfume, Cigarettes and Wine“, koja je najviše country, ali ‘noir moment’ leži u tekstu. I to je ključno za ovaj album: country-noir je spoj zvuka i pisanja pjesama o tematici usamljenosti,odnosa prema religiji, ovisnostima, alkoholu, depresiji, devijantnostima i otuđenosti. Sve pjesme su tekstualno utemeljeno u goth stilu, a interpretacija je zvukom americana i country.

Nije čudno da album otvara “Too Late To Save My Soul” kao lajtmotiv tematskih preokupacija gothic americane; odnos dobra i zla, religije i običajnosti, duše i tijela.

Na samom kraju albuma je obrada Dolly Parton i to “Jolene” koja je izvedena sasvim korektno. Konceptualno je album pametno osmišljen i svi toposi koji opravdavaju termin country-noira su tu. Pitanje je koliko će to dobro proći kod publike i je li to uopće Jemmin cilj.

Vokalne sposobnosti ima, stil je tu, tekstovi su zanimljivi, priča je uvjerljiva. Samo je pitanje vremena hoće li sve to biti prepoznato i hoće li Jemma postati novo važno americana ime.