Posveta Michaelu Breckeru i Johnu Coltraneu

Jazz saksofonisti Joe Lovano, Dave Liebman i Michael Brecker 1996. utemeljili su skupinu Saxophone Summit s kojom su povremeno nastupali. Godine 2004. za izdavačku tvrtku Telarc objavili su prvi zajednički kompakt disk, “Gathering of Spirits”.

Nakon četiri godine objavili su i drugi kompakt disk, ali bez Breckera koji je preminuo početkom prošle godine. Iako potreseni tim gubitkom njegovi su suradnici odlučili nastaviti suradnju, a snimanje je proteklo u ozračju žalovanja za prijeteljem i cijenjenim jazz glazbenikom.

Poziv da se priduži ovom elitnom društvu i popuni Breckerovo mjesto prigodom snimanja albuma “Seraphic Light” dobio je saksofonist Ravi Coltrane, sin legendarnog Johna Coltranea. To je priznanje zaslužio zahvaljujući reputaciji koju je od početka sedamdesetih stekao surađujući s poznatim glazbenicima, između ostalih i sa slavnim očevim bubnjarom Elvinom Jonesom, ali i vodeći vlastite skupine.

Od originala na album je uvrštena po jedna izvedba svakog člana skupine. Uz spomenute glazbenike to su također čuveni klavirist Phil Markowitz, kontrabasist Cecil McBee i bubnjar Billy Hart, te trubač Randy Brecker, brat i dugogodišnji suradnik Michaela Breckera, koji im se pridružuje u dvije izvedbe. Osim što sviraju tenor saksofone boju zvuka obogaćuju svirajući i druga glazbala: Coltrane i Liebman sopran saksofon, Lovano i Liebman flaute, a Lovano i klarinete.

Kao i na prvi album na koji su uvrstili dvije skladbe Johna Coltranea: “India” i “Peace on Earth“, velikanu i svojem najvećem uzoru posvetili su i značajan dio ovog albuma izvevši u Liebmanovim aranžmanima tri skladbe iz njegova završnog razdoblja: “Cosmos“, “Seraphic Light” i “Expression“. Tako je i ovaj album, uz sjećanje na Michaela Breckera, svojevrsna posveta Johnu Coltraneu.

U razgovorima što smo ih vodili u nekoliko posljednjih godina sva su trojica saksofonista s oduševljenjem govorili o Coltraneu i njegovoj glazbi. Prigodom nastupa na Zagreb Jazz Festivalu 2006. Joe Lovano, koji često svira koncerte posvećene Coltraneu, rekao je: “Istraživao sam način sviranja Coltraneove glazbe u formi suita kroz koje sam razvijao različite melodije i različite skladbe. Odrastao sam istodobno slušajući ploče Johna Coltranea iz svih razdoblja, snimljene za Prestige, Atlantic, Blue Note, Impulse!, iako slušajući ploče čujemo samo djeliće vremena.

Postoje razna razdoblja njegovog sviranja, širina pristupa, ali za mene on je bio jedna osoba. Bio je nevjerojatan svirač bluesa. Sve je svoje zamisli razvijao na bluesu. Njegova glazba i ansambli su se mijenjali, a njegove zamisli i pristup su bujali i bujali. Provodio je mnogo vremena svirajući saksofon. Svirao je nevjerojatno i to svaki dan. Kad god je uzeo saksofon u ruke bio je to ozbiljan i predivan trenutak. Svirajući tenor saksofon donosio je poseban duh i zvuk.”

Dave Liebman koji je prije mjesec dana nastupio uz HGM jazz orkestar Zagreb u Studiju Bajsić HRT-a rekao je: “To je bilo nevjerojatno. Tako nešto se ne može izraziti riječima. Ne znam je li svijet do tada iskusio nešto takvo. Svirke Coltraneova kvarteta u šezdesetima s Elvinom Jonesom, McCoyem Tynerom i Jimmyem Garrisonom bile su nabijene nevjerojtnim intenzitetom i energijom.

Ponekad su izvedbe bile iznimno dugačke. Ponekad je izvedba jedne skladbe trajala sat i pol. Elvin Jones i John Coltrane, samo bubnjar i sakofonist, ponekad su svirali četrdeset i pet minuta ili jedan sat. Bilo je to iznad ljudskog shvaćanja. Kao da su bili na drugom mjestu, u drugom svijetu. Iako sam tada sam bio vrlo mlad i nisam znao o čemu se radi, rekao sam, što god da je to i ja to želim raditi.

To me nadahnulo da odlučim svirati tu glazbu i zakačim se za nju. Poslije sam počeo proučavati Coltraneovu glazbu i njegov doprinos u raznim razdobljima. Toliko je toga postigao u dvanaest godina, od 1955. do 1967. On je za mene kao svirača bio najvećim nadahnućem.”

Sin Johna Coltranea i autor njegovih kompilacijskih albuma Ravi Coltrane je prigodom nastupa na zagrebačkim Međunarodim danima jazza 2002. rekao: “Slušajući očeve ploče zaljubio sam se u jazz glazbu. Tada se sve promijenilo. Otkrio sam moć jazz glazbe, moč koje nisam mogao biti svjestan kao dječak. On nije odjednom došao do svojeg stila. Slušao je razne glazbenike, svirao u sastavima drugih glazbenika, proučavao i dostigao razinu na kojoj je svirao nešto što nije postojalo prije njega. Taj je proces trajao trideset, četrdeset godina.

Proučavao je matematiku, astrologiju, posebice astronomiju i mnoge druge discipline. Pokušavao je pronači glazbeni jezik kojim bi izrazio određene zamisli i njegova se glazba tada zasnivala na simbolima. To su doista posebni obrasci. Simbolizam je ušao u njegovu glazbu i postao modelom za kreiranje njegovih skladbi.”

Kao i u izvedbama Coltraneovih i u ostalima se osjeća njegov utjecaj. Summitovci se referiraju na glazbu iz posljednjeg razdoblja njegove karijere, svirajući aranžmane pripravljene u duhu njegove glazbe, energično, močno, s brojnim individualnim , ali i kolektivnim improvizacijama.

Davor Hrvoj (Preuzeto iz Novog lista od 11. svibnja 2008.)
(Foto – Ravi Coltrane: Davor Hrvoj)