Poštovanje prema glazbenom nasljeđu

    639

    Tigran Hamasyan

    Luys i Luso

    Datum izdanja: 02.10.2015.

    Izdavač: ECM Records

    Žanr: Klasika

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Ov Zarmanali (1)
    2. Ankanim Araji Qo
    3. Ov Zarmanali (2)
    4. Hayrapetakan Maghterg (1)
    5. Bazum En Qo Gtutyunqd
    6. Nor Tsaghik
    7. Hayrapetakan Maghterg (2)
    8. Hayrapetakan Maghterg (3)
    9. Havoun Havoun
    10. Voghormea Indz Astvats
    11. Sirt Im Sasani (1)
    12. Surb Astvats
    13. Sirt Im Sasani (2)
    14. Orhnyal E Astvats

    Armensko čudo od djeteta, 28-godišnji jazz pijanist Tigran Hamasyan, prvi je put pažnju struke privukao 2002. godine kada osvojio treće mjesto na natjecanju Martial Solal jazz piano u Parizu.

    Četiri godine kasnije objavljuje prvi album, a do 2013. izlaze mu još četiri studijska izdanja. No, šira publika prepoznaje ga tek nakon odličnog i zaigranog ostvarenja nazvanog “Mockroot“, na kojem demonstrira vrckav i dinamičan progresivan jazz atraktivan i slušateljima koji nisu nužno ljubitelji žanra. Nepunih osam mjeseci nakon “Mockroota” Hamasyan nam nudi sasvim novu glazbenu priču koju ispreda zajedno s državnim komornim zborom iz armenske prijestolnice Yerevan, u kojoj je mladi glazbenik i proveo šest godina života. Iako je kao tinejdžer preselio u Kaliforniju, gdje i danas živi, Tigran je ostao čvrsto vezan uz svoje korijene, što se i čuje u njegovoj glazbi koja efektno kombinira armenski melos s jazz fusionom.

    No, u svom novom projektu on odlazi korak dalje u istraživanju baštine svoje rodne zemlje i potpuno se posvećuje oživljavanju armenske sakralne glazbe. To radi s velikom dozom respekta prema izvornim oblicima pjesama koje se nalaze na albumu nazvanom “Luys i Luso“, ulazeći tek povremeno svojim prebiranjem po klaviru u nešto dulje jazz improvizacije (najočitije je to u pjesmi “Voghormea Indz Astvats“).

    Muziku podržava

    Većinu drugih pjesama, izuzevši instrumentalne komade, Hamasyan zajedno sa zborom odrađuje u klasičnoj formi, uz pokoje skromno i nenametljivo ubacivanje nepravilnog ritma. Iz tog razloga meni je, kao slušatelju koji u sakralnu glazbu Armenije u rasponu od 5. do 20. stoljeća (a koju ovaj album predstavlja), nije upućen, vrlo teško procijeniti količinu inovacije i domišljatosti unesene u ovaj projekt.

    Ono što se može razaznati jest Hamasyanov doprinos modernizaciji himne “Ov Zarmanali” te ranije spomenute pjesme, no tvrditi nešto više od toga bilo bi pretenciozno i jednostavno glupo.

    Naravno, bazična ljepota kombinacije armenskih crkvenih napjeva i klavira nije sporna pa će ljubitelji liturgijske glazbe uživati u njenom vjernom prenošenju.

    Muziku podržava
    Stisni