Posrnuli Tolkkievi anđeli

    1082

    Timo Tolkki's Avalon

    Angels Of The Apocalypse

    Datum izdanja: 16.05.2014.

    Izdavač: Frontiers Records

    Žanr: Power Metal, Symphonic Metal

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Song For Eden
    2. Jerusalem Is Falling
    3. Design The Century
    4. Rise Of The 4th Reich
    5. Stargate Atlantis
    6. You’ll Bleed Forever
    7. The Paradise Lost
    8. Neon Sirens
    9. High Above Of Me
    10. Angels Of The Apocalypse
    11. Garden Of Eden

    Tolkkiev projekt Avalon i prvi album “The Land Of New Hope” dobio je nastavak priče pod imenom “Angels Of The Apocalypse” koji je relativno brzo objavljen i slijedi koncept metal opere.

    U 2012. godini već je bilo najavljeno kako će Timo objaviti trilogiju metal opere, pa je “Angels Of The Apocalypse” drugi korak.

    Što se glazbenika tiče, Tolkki je ponovno uspio okupiti Stratovariusovu postavu iz vremena “Dreamscape” albuma, te su mu se pridružili Antti Ikonen na klavijaturama i Tuomo Lassila na bubnjevima. Vokalni izvođači su i ovog puta potencijalno jako dobri, te na pjesmama gostuju Fabio Lione (Rhapsody Of Fire), Floor Jansen (Nightwish), Simone Simons (Epica), David DeFeis (Virgin Steele), Zachary Stevens (ex-Savatage, Circle II Circle), čileanska pjevačica Caterina Nix, te Elize Ryd (Amaranthe), koja je gostovala i na prethodnom dijelu.Timo je ovoga puta inspiraciju za pjesme tražio u Grčkoj, nakon čijeg je posjeta utvrdio da je uspio producirati još bolji zvuk nego na prethodnim albumu, još grandiozniji i simfoničniji, a u isto vrijeme teži i mračniji. Novi album, po njemu, slijedi specifičnu priču u glazbenom formatu koji je zahtjevao nešto teže i mračnije zvukove. Nakon prosječno dobrog prvog dijela, ostalo se za nadati da će Tolkkiev uspjeh biti u daljnjem rastu, i da će drugi dio trilogije nadmašiti prvi i približiti se značajnim albumima pravca metal opere, što bi bio logičan slijed.

    No, da ne bi bilo toliko sve divno, “Angels Of The Apocalypse”, po svemu sudeći, nije korak naprijed, već suprotno, korak natrag. Timo ponovno nije ostao konzistentan, zvukovi variraju od atmosferičnih, gotičkih do power metala i hard rocka, u pjesmama naveliko nedostaje emocija, posebno onakvih kakvih je na prošlom uratku iznijela Elize Ryd svojim visokim mogućnostima. Iako su joj se na ovom albumu pridružile sjajne Floor i Simone, emotivnosti nedostaje i ovaj put izvedba nije toliko impresivna.

    Muziku podržava

    Tijekom pjesama primjetna je i veća količina simfonijskih elemenata, koji nažalost znaju biti preistaknuti i umjesto da poboljšaju zvuk i atmosferu, postignu suprotan učinak. A naposlijetku, niti Timovo se pisanje nije ništa poboljšalo, stihovi su uglavnom monotoni i prejednostavni, refreni se ponavljaju kao po nekom kalupu, te takav način pisanja pjesama ne dopušta vokalima da se doista istaknu kao u vlastitim uratcima i pjesmama.

    Fabio Lione u a capella izvedbi pjesme “Song For Eden” uvodi slušatelje u priču. O Fabievim vokalima se ne treba raspravljati, ali o ovom uvodu bi se već moglo, kojem bez pozadinske glazbe i sa lišim stihovima nedostaje poanta. “Desing The Century” bi trebala ‘zamijeniti’ singl “Enshrined In My Memory” s prethodnog albuma, no to ponovno ne uspijeva zbog nedostatka strasti i emocija. Takav slučaj prate i dvije balade, “You’ll Bleed Forever” i čak Simoneina “High Above Of Me”, koje se unatoč odličnim vokalisticama, uklapaju u gomilu jednoličja na albumu. Jedina pjesma sa ženskim vokalima koja donekle dolazi do izražaja može biti “The Paradise Lost” s Floor Jansen, a šteta što je Tolkki toliko striktno odijelio pjesme sa ženskim i muškim vokalima.

    Neke od prosječnijih i nešto boljih pjesama uključuju brzu “Jerusalem Is Falling” i “Stargate Atlantis” srednjeg tempa i pamtljive melodije no prenapadnih klavijatura, te sigurno hard rock usmjerena “Neon Sirens” za Zak Stevensom, koja spada u jedne od najboljih pjesama. ‘Epična’ i dugačka naslovna “Angels Of The Apocalypse” je dodatno razočaranje, a unatoč osrednje dobroj atmosferi, previše je isprekidana promjenama tempa i prelaganim dionicama i ne nudi dovoljno uzbuđenja koje bi ispunilo njeno trajanje od devet minuta.

    “Angels Of The Apocalypse” je dobar pokazatelj kako i skupina odličnih vokala može zvučati neuravnoteženo i promašeno. Od čitavog albuma može se izdvojiti tek nekoliko dobrih, poptunih pjesama. Možda je razlog tome vremenski prebrzo pisanje i skladanje pjesama, ili je Timo zaista izašao iz forme, a to ćemo relativno uskoro vidjeti na finalnom, trećem albumu.

    Muziku podržava