Posljednja vožnja dolinom smrti

    3348

    Mark Lanegan Band

    Bubblegum

    Datum izdanja: 10.08.2004.

    Izdavač: Beggars Banquet / Dallas Records

    Žanr: Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. When Your Number Isn’t Up
    2. Hit The City
    3. Wedding Dress
    4. Methamphetamine Blues
    5. One Hundred Days
    6. Bombed
    7. Strange Religion
    8. Sideways In Reverse
    9. Come To Me
    10. Like Little Willie John
    11. Can’t Come Down
    12. Morning Glory Wine
    13. Head
    14. Driving Death Valley Blues
    15. Out Of Nowhere

    Iako bi se naslov ‘Posljednja vožnja dolinom smrti’ mogao protumačiti na razne načine, jedna od sigurnih stvari je da su to ključne riječi Laneganova života, a samim time i njegovih albuma. Njegova dugogodišnja prisutnost u rock vodama počinje još sa Screaming Treesima te kasnijim prelaskom u solo vode. Do ulaska u Queens Of The Stone Age kao punopravnog člana, Mark je već objavio nekoliko solo albuma te pokrenuo (na kraju, ipak, propali) blues projekt s liderom Nirvane Kurtom Cobainom, koji je kasnije na Nirvaninom unplugged albumu izveo “Where Did You Sleep Last Night” sa Laneganovih sessiona.

    Bogata povijest dovela ga je do brojnih poznanstava tako da se na “Bubblegumu” pojavljuje mnogo poznatih glazbenika te Leneganovih prijatelja, koji ne samo da su odlično odradili svoj posao, nego su vjerojatno i podigli njegovu popularnost. Neka od imena su: Josh Homme i Nick Oliveri iz Queens Of The Stone Age, PJ Harvey, Izzy Stradlin i Duff McKagan iz Guns n’ Rosses/Velvet Revolver…

    Početnom “When Your Number Isn’t Up” slušatelj bi mogao pomisliti da se radi o još jednom albumu koji podsjeća na poznate ‘depresivce’ poput Leonard Cohena ili Nick Cavea, što je nekim djelom točno, ali uglavnom Mark Lenegan svoju ‘depresiju’ vodi u drugim smjerovima. Već na odličnoj “Hit The City“, uz pomoć PJ Harvey, počinje raditi razmak od spomenutih, a album počinje odisati raznim ozračjima, izmjenjujući zadimljene prostore (kojima je uzrok Markov nikotinom ‘ispran’ glas, za koji je jednom Josh Homme izjavio da je najbolji rock vokal ikad) sa vedrijim i dinamičnijim dijelovima (“Sideways In Reverse”), do pomalo furioznijih djelova poput “Head” koja podsjeća na Nine Inch Nails te “Can’t Come Down”, “Methamphetamine Blues” i “Driving Death Valley Blues” na kojima glavnu riječ, pored Lanegana, vodi Alain Johannes (iz banda Eleven te pratećeg benda Chris Cornella) koja odličnim gitarskim dionicama pjesme pretvara u pravo psihodelično iskustvo.

    Sam “Bubblegum” je jako teško opisati riječima (možda još nekim ključnim riječima poput: tužne vrbe, morfija, krvi, bombe, Buicka, starog vina, hladnog, toplog, te neizostavnog Isusa), no mogao bih slobodno reći da je to album koji sam očekivao već duže vrijeme, a da toga nisam bio niti svjestan. Svakako (zasad?) najjači album godine.

    Muziku podržava