Mischa Maisky
Song of the Cello
Datum izdanja: 03.12.2007.
Izdavač: Deutsche Grammophon / Aquarius Records
Žanr: Klasika
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Kako uopće raspravljati o formatu glazbenika koji je jedini živući violončelist s iskustvom učenja kod dva glasovita umjetnika i pedagoga – Mstislava Rostropovicha (1927.-2007.) i Gregora Piatigorskog (1903.-1976.)?
Svakome tko imalo poznaje svijet klasične glazbe, ime Mische Maiskog nipošto nije nepoznanica. Rođen u Rigi (Latvija) 1948. godine, svoju nadarenost, ustrajnost i rad potvrđuje već sa 17 godina pobjedom na čelističkom natjecanju Sovjetskog Saveza, a godinu kasnije biva proglašen ‘Rostropovichem budućnosti’!
Deutsche Grammophon je, povodom njegovog 60. rođendana, izdao dvostruki CD s osobnim izborom njegovih najdražih skladbi snimljenih za tu izdavačku kuću u 25 godina njihove suradnje. Kroz raznoliki repertoar ovog albuma pod nazivom “Song of the Cello“, imat ćete prilike upoznati brojne strane njegove osebujne umjetničke ličnosti.
Na prvom CD-u nalaze se neka od temeljnih djela (ili pojedini stavci tih djela) čelističkog repertoara. Tu su, između ostalog, Brahmsov “Double Concerto“, Saint-Saënsov “Cello Concerto no1.“, “Don Quixote fantastic variation” Richarda Straussa, ali i Shostakovichev “Cello Concert“.
“Varijacije na rokoko temu” P.I. Tchaikovskog, Maisky svira u tradicionalnoj (tzv. Fitzenhagenovoj) verziji, iako tvrdi da zbog toga osjeća kako se mora pravdati, jer je inače veliki pobornik sviranja autorskih originala.
“Cello Concert” Sir Edvarda Elgara dugo je zaobilazio, ali, na sreću, potaknut prijateljskim nagovaranjima, ipak se odlučio pozabaviti tom zanimljivom partiturom, koja se ne povezuje često s čelistima iz tzv. ‘ruske škole’.
Drugi CD je u nešto intimnijem, osobnijem tonu. Djela koja sadrži s posebnom je pažnjom izabrao Maisky, želeći slušatelju približiti svoje najomiljenije glazbene uratke. Neki od njih, poput “Liebestrau” i “Immer leiser wird mein Schlummer” Johannesa Brahmsa, prvi su put izdani na nosaču zvuka. Osim Brahmsovih, prvi su puta snimljena i tri broja Sergeia Rachmaninova – “Sing Not to Me, Beautiful Maiden“, “How Fair This Spot” i “Vocalise Elégie“.
Zanimljiv detalj je da tonaliteti djela odgovaraju žicama violončela – C, G, D, A te su tako i grupirani. Brojevi od 1 do 7 su u G-duru ili molu, od 8 do 10 u D-duru ili molu, oni od 11 do 13 u C-duru ili molu, a od 14 do 19 u A-duru ili molu.
Suvišno bi bilo riječima opisivati glazbu Mische Maiskog. Oni i sâm za sebe tvrdi kako je njegov najbolji jezik glazba sama. “Glazba započinje gdje riječi prestaju…“, kaže.
Možda samo da citiramo velikog Mstislava Rostropovicha o svom učeniku: “Njegovo sviranje sadrži istovremeno poetičnost i izuzetnu profinjenost uz silan temperament i briljantnu tehniku.” Ako to kaže veliki Rostropovich, onda samo možemo preporučiti da svakako poslušate ovaj vrijedan album i posvjedočite vrhunskoj interpretaciji, uvjerljivosti, znanju i nemjerljivom talentu.
