Popodnevna siesta na danski način

EMO, moram priznati meni dosad potpuno nepoznati izvođač, svojim albumom “Remedy” ugodno me iznenadio te ujedno primorao da malo više istražim njegovu pozadinu. Naime, radi se o danskom pjevaču i glazbeniku koji na sceni djeluje već sedam godina, a od svog prvog službenog izdanja, EP-a “Dubby Jazz Head-Bobber” iz 2000. do danas njeguje osebujan stil koji balansira na granici između duba, soula, raggea i R&Ba, koju on sam naziva dubn’soulom.

U narednim godinama objavio je još nekoliko studijskih uradaka, a recentni “Remedy” mu je drugi po redu dugosvirajući album.

Vrlo je očit utjecaj različitih izvođača na EMO-a, primjerice uvodni dio pjesme “Ya Love Is Like Dope” kao da potpisuje Prince iz svojih najboljih dana, da bi se samo minutu poslije transformirala u lagani dub-raggae kakav su Sly & Robbie radili za primjerice Simply Red ili Maxi Priesta.

Od Petera Tosha, preko Black Uhuru i Scratch Lee Perryja sve do Massive Attacka ili Trickyja (na koje su, priznajem, reference puno suptilnije) čini se kao da EMO uzima što mu se sviđa od svakog od svojih uzora i koristi za svoje opijajuće, chill laganice za popodnevnu siestu. Ujednačeni ritam albuma malo podižu sjajna “In The Back Of The Car” i “Bullet Of I” no tek toliko da ne naruše homogenost materijala koji je upravo koncipiran kao savršeni downtempo soundtrack za mali predah u frenetičnom lifestlyleu današnjice.

Tekstovi, iako potpuno nenametljivi, sjajno upotpunjuju glazbu, a EMO-v osebujni vokal samo podiže cijelokupni doživljaj na novu razinu.

Ovaj album je jedan od onih koji bi mogli naći svoje poklonike u najrazličitije žanrovski određenom slušateljstvu. Bez obzira jeste li zagriženi rocker, hip-hop fanatik ili pop i mainstream konzument, “Remedy” bi vrlo lako mogao postati i vaša oazu mira i odmora.

Ništa revolucionarno, no svejedno izuzetno slušljiv i dopadljiv uradak kakvih bi trebalo biti puno više.