Pop album Zagorovih ispisnika

Osim multiartističke trupe po imenu Block Out i glavnih junaka ove priče, gotovo da se nijedan bend s ovih prostora ne može pohvaliti vojskom sljedbenika koji su spremni do neba uzdizati svaki dobar potez i opravdavati kardinalne pogreške svojih odličnika. Ne slučajno, ova su dva benda istodobno, proizvođači najkvalitetnije zvučne slike i studijski i koncertno i vatreni pobornici gotovo fanatičnog rada na vlastitim izdanjima.

No, tu ne prestaje paralela između njih. I jedan i drugi bend u svom sastavu imaju zaista odlične urbane poete, sa sasvim prepoznatljivim stilom i slikama koje uglazbljene predstavljaju zaštitni znak benda. Razlika je u lakoći prihvaćanja – Darkwood Dub je kudikamo pitkiji te zbog toga poznatiji u bivšim jugoslavenskim republikama, posebice Hrvatskoj.

Glazbeni pravci u koje su Darkwoodi zalazili tijekom 17 godina rada zanimljivo su varirali. Počeli su kao reggae-noise bend s dvojicom bubnjara i basista, ritam mašinom i pjevačem, da bi već na prvom solo albumu, “Paramparčad”, potpali pod utjecaj punka i repetitivnog reggaea.

Negdje u to vrijeme, stekli su kultni status na beogradskom području. On sve više jača njihovim radom na filmovima “Paket aranžman” i “Geto”, kazališnoj predstavi “Trainspotting”, te drugom albumu “U nedogled”. Glazba iz spomenutog kazališnog komada predstavlja efektno uplovljavanje u drum’n’bass i dub jungle, koja će svoju kulminaciju doživjeti na najboljem plesnom albumu u posljednjem desetljeću 20. stoljeća – “Elektropionir”.

Već na idućem ostvarenju iz 2003. godine Darkwood Dub se okreću malo drugačijem, stilski, još uvijek neizdiferenciranom soundu, a razloge za ovako nešto bjelodano iskazuju i u naslovu istog – “Život počinje u tridesetoj”.

Iako su sebi osigurali kultni status najbolje plesne (i ne samo plesne) grupe u ovom dijelu svijeta, momci iz sastava Darkwood Dub na novom su se albumu “O danima” odlučili za popriličan zaokret od postulata iskazanog još u ranim radovima usklikom: “On poskakuje mlad/Sluša Darkwood Dub“.

Da li zbog zasićenosti, da li zbog potrebe da se ne postane rob glazbenih obrazaca ili pak ‘tereta naslaganih godina’ – pred nama je tek modificirani pop album prilagođen zvučnoj slici Vuče i prijatelja, ali ipak pop. Nema tu više zaraznih ritmova koji vas tjeraju da njišete glavom lijevo-desno, nema bezbrižne vedrine “Strategije bumerang”, nema autistične magije, ali ima melodija, lijepih i suptilnih, ima smirenosti, samozadovoljavajuće punine.

Stilski zaokružen nosač zvuka čini devet pjesama, kvalitativno dijametralno različitih. Prve četiri su punokrvni hitovi, odlično upakirani u male doze filigranski iznijanisirane svirke.

Postbeatlesovska atmosfera u nesuđenoj naslovnoj numeri “Melos“, te bitter-sweet zalogaj “Laka radost” prizivaju u sjećanje najfinije otočke radove; “Regioni” su zadržali plesnu formu, a sklad vokala i instrumenata je bolji nego ikad u povijesti Darkwooda. Prvi skinuti singl “Prostor između nas” ujedno je i najupečatljivija pjesma na albumu, a postavom instrumenata, naročito pasažima na klavijaturama i upečatljivom bas linijom, neodoljivo podsjeća na prve albume Ekaterine velike, što nije mana. Naprotiv.

Drugi dio priče nije pun superlativa kao prvi. Iz neobjašnjivih razloga (da li konceptualne prirode?) vrijednost ponuđenog klizi nezadrživo prema dolje, a svirka se iz konkretne, popične strukture seli u zamagljena područja razigravanja free svirke, s mnogo manje svrsishodne dinamičnosti, a s mnogo više asocijativnih tema.

Glazbena slika je i dalje besprijekorna, tu nema dvojbe, ali je razvodnjena i anemična. Izuzetak je jedino odjavna, ujedno i naslovna pjesma, “O danima…“, pravi podsjetnik kako je i ovaj melodijski vakuum na CD-u mogao biti nadmašen, samo da je tako htjela ‘petorka jednakih’ – anđeosko slaganje glasova (pravi pop!), tepih bas dionica i neumoljivi udarački heroj Lav Bratuša na bubnjevima.

Nova inkarnacija Darkwood Duba neće odbiti ljude koji ih prate iz godine u godinu, niti urušiti sliku koju su imali o njima. Ali, isto tako, neće privući nikoga tko od prije nije bio ‘zaluđen’ pričama iz šume Duha sa sjekirom. Sastav je u raskoraku – na jednoj strani ponora je nesumnjivi populizam kojem će Darkwoodi vremenom težiti, a na drugoj strani očigledna potreba članova grupe za intelektualizacijom i hermetičnošću glazbenog i poetskog izraza.

I da, kad smo već kod poezije – stihovno gledano, “O danima” je najkompleksnije ostvarenje Darkwooda, odnosno pjesnika Dejana Vučetića.