Ponovljena kemija s prošlog albuma

The Music je bend s jednim od najglupljih imena u svijetu glazbe, pošto njegovo preopćenito značenje može mnoge odbiti od samog benda. Na svu sreću, samo je to dosadno kod njih, jer svakim albumom bend dokazuje svoju inteligenciju i spremnost na daljnjem istraživanju vlastitog zvuka.

Bend je osnovan tamo negdje na razmeđi starog i novog milenija u Leedsu, kao bend školskih prijatelja. Ubrzo su uspjeli sklepati svoj prvi EP kojim su zapeli za uho mnogim radijskim DJ-ima i novinarima, pa su stigli i do titule ‘najboljeg benda bez ugovora u Britaniji’.

Kako je bila tolika pažnja okrenuta prema njima, bend nije imao pravo na pogrešku pa su mukotrpno radili na svom prvijencu koji je izdan krajem 2002. Na albumu, koji se zove jednako kao i bend, “The Music”, ispremiješali su žestoke rockerske riffove s progresijom i psihodelijom, uz poneki dance rock ritam. To je bila dobitna kombinacija.

Sljedeći “Welcome to the North” iz 2004. donio je mali zaokret u zvuku benda pa su se više približili stadionskom zvuku, s opakim gitarama i velikim refrenima, uz veću dozu dance ritmova. Tim principom su krenuli i na “Strength in Numbers“, samo što je ovdje rezultat mnogo slabiji nego na prošlom albumu za kojeg smatram da je odličan.

‘Snaga u brojevima’ je i dalje snažan album, prepun odličnih riffova na tragu Jimmya Pagea pomiješanih s dance ritmikom za stadionske performanse.

Razlika u odnosu na “Welcome to the North” je u tome što se ovdje osjeća mala reciklaža, odnosno, The Music nas je navikao iznenađivati što se za ovaj album ne bi moglo reći jer je dosta predvidljiv i sličan svojem predhodniku.

“Strength in Numbers” bi se najlakše mogao opisati kao mješavinu Led Zeppellina i The Chemical Brothersa uz vrlo uvjerljivu interpretaciju (možemo to nazvati i deranjem) Adama Nuttera.

Za razliku od drugih bendova koji miksaju elektroniku i rock, The Music to čine s lakoćom i vrlo efektno, pa bi gotovo svaka pjesma zasebno mogla postati plesni hit.

Album je najavio naslovni singl “Strength In Numbers” koji je skroz tipični za The Music, započinje laganom elektro podlogom, da bi ubrzo potom uletjeli žestoki hibridni gitarski riffovi i urlajući vokal s jakim echo-efektom, uz pripjev u kojem pjesma ‘eksplodira’.

Slijedi ju vrlo atmosferična i u stilu Kasabiana “The Spike“, te “Drugs” za koju smatram da bi mogla postati najveći hit s albuma pošto ima jedan vrlo pozitivan beat i anti-narkomansku poruku, odnosno, govori koliko je teško skinuti se s droge ako se jednom zakačiš za nju.

“Idle” je najmirnija, “The Left Side” nekako najbezličnija, “Fire” najbrža, dok “Get Through It” zvuči kao da je bila na remiksu kod The Chemical Brothersa. Do kraja bih još istaknuo “Vision” zbog njenog neodoljivog ritma te završnu “Inconceivable Odds“, koja je ponovno skroz različita u odnosu na ostatak materijala pošto je vrlo lagana i akustična.

Gledajući cijeli album, “Strength in Numbers” nije loš album, bolji je od većine kvazi (nazovimo to tako) elektro rocka koji haraju Britanijom, ali iskreno, očekivao sam puno više od njih, a za to su si sami krivi pošto su me razmazili prijašnim izvrsnim studijskim izdanjima. Na njemu se nalazi nekoliko pjesama koje bi lakoćom mogle postići uspjehe poput prijašnjih singlova, ali se nalazi i nekoliko blijedih skladbi kojima (vjerojatno) ovdje nije mjesto.

Moram napomenuti da se isplati pričekati ‘hidden track’ “No Danger” u kojemu bend pokazuje instrumentalnu imaginaciju s nekoliko promjena ritma što me je iskreno jako oduševilo.

Sve u svemu, “Strength in Numbers” bi svakom preporučio za početak upoznavanja s The Music, a tada bih namignuo i rekao ‘a sad slušaj ovo’ i dao albume “The Music” i “Welcome to the North“.