Poniženi i uvrijeđeni uzvraćaju udarac

Nekad čovjek jednostavno nije prorok u svom dvorištu. Kako je za afirmaciju srpske grupe Goribor trebalo da odu u Hrvatsku, tako je za uzlet sinjske grupe M.O.R.T. bilo potrebno da se prijave na najpoznatiji festival demo-bendova banjalučki Demofest, pobijede i uzmu glavnu nagradu, snime album i onda potpišu za Croatia Records.

Rezultati pokazuju da glavna nagrada banjalučkog Demofesta, snimanje i produkcija albuma nije uludo bačena, naprotiv. “Odjel za žešće” je stopostotni hrvatski proizvod, sazdan od čistog domaćeg nešpricanog postsocijalističkog očaja uz prstohvat američkih glazbenih začina.Riječ je o ponajboljem debi-albumu unatrag nekoliko godina koji kao rijetko koja moderna rock ploča domaće proizvodnje generira takvo emocionalno uzbuđenje. Ne postoji slaba stvar, ne postoji potrošena nota, ne postoji rutinsko odrađivanje, ovo je njihov život. M.O.R.T. pjevaju i sviraju o događajima sada i ovdje, izluđeni su religijom, televizijom i beznađem ‘one druge Hrvatske’ koja nije ni Zagreb ni obala, i sav taj bijes, rezignaciju, nemoć i konačno humor iskaljuju na instrumentima tako što nepogrešivo sviraju blues, psihodelični rock, country. Često u pjesmama spominju Isusa i religiju, ali nikad u populističkom kontekstu, nego u kontekstu svog odrastanja u konzervativnoj sredini (neki će se s pravom sjetiti južnjačkog rocka, s kojim M.O.R.T. ima sličnosti). Također, neke njihove pjesme (“Rea“, “Pas“) su sličice karaktera koji su se odlučili usuditi napraviti ono što je ispravno unatoč otporu učmale i rigidne okoline.

Na izvedbama se osjeti da im pjesme jako znače te da nose jak osobni pečat njihovih života, i bez obzira na to, u pjesmama se slušatelj vrlo lako pronađe jer su njihove poruke koliko god lokalne, toliko i univerzalne, nerijetko sa zdravim bezobrazlukom i šarmom snalažljivih ljudi koje je silom prilika odgojila ulica i u skladu s time su razvili reflekse za preživljavanje.

Glavni forte grupe M.O.R.T. je što osjećate da svoj četvorici srce lupa u istom ritmu. Pjevač John, gitarist Zvrk, basist Kikos i bubnjar Mile su stvorili nevjerojatnu kemiju u kojoj je svaki član podjednako važan i nije toliko bitno koliko nota ima ono što svira, nego da je 100% unutra i da svojim sviranjem stvara integriranu zvučnu sliku sazdanu od bijesa, inata i protesta od zatupljivanja i šugavog života.

Pogotovo se to tiče pjesme “Nikotinska kriza“, u kojoj sva četvorica briljiraju, a u pjesmi “Mak” pokazuju da im moderni zvuci žestoke glazbe nisu strani. Centralna pjesma je “Meni se skače“, tipičan singl i atipična pjesma u odnosu na druge na ovom albumu, no postoji velika vjerojatnost da “Meni se skače” pohara radijski eter jer je pijevna, vesela i mogla bi se uklopiti u ultrakomercijalne koncepte radijskih urednika. Johnov vokal je sličan Baretovom, pomalo je tvrd po akcentu, i to mu daje autentičnost tako da imate dojam da slušate pjesmu iz prve ruke.

Teško je reći kako će im se dalje razvijati karijera, no s ovakvim albumima kakav je “Odjel za žešće” grupi M.O.R.T. je mjesto u antologiji hrvatskog rocka zacementirano.