Ponekad je vic važniji od sadržaja

Mnogi noviji hrvatski bendovi skreću u zafrkantske vode, pa vic stavljaju ispred same glazbe, a u slučaju Sexymotherfuckersa je balans solidan, tek povremeno malo pretjeraju.

Kada se vidi ime Sexymotherfuckers, mislim da će se mnogi prekrižiti (ipak smo većinom katolička država orijentirana tradicionalnim vrednotama) i lagano odmaknuti CD “Didonanu” (opet slična slika), a to bi mogla biti velika pogreška jer ovi Zadrani imaju zabavan dalmatinski štih koji je vrlo melodičan i pitak, skoro bih rekao idealan ljetni soundtrack.

Kada se malo dublje zagrebe u sam materijal, ipak se osjeća povremena manjkavost u tekstovima koji forsiraju život opičenog starca i njegove razne ljubavi prema moru, maslini, ribi, zemlji i nezaobilaznoj noni (od tuda i ime albuma ‘dido nanu’). Sreća je da je album većinom u opuštenoj atmosferi, pa će se mnogi uz “Didonanu” osjećati da su još uvijek na moru, u jednoj uvalici dok sunce zalazi uz dobro društvo, bevandu i logorsku vatricu.

Dosad im ime nije odmagalo u karijeri, već im je možda i pomoglo, pa su bili zapaženi na mnogim demo festivalima i koncertima, a svakako će ostati najviše upamćena njihova pobjeda na iDemo Festivalu (ugaslog?!?) Rokaj festa zbog kojeg su dobili priliku snimiti prvijenac.

Dosadašnji najveći hit benda je pjesma “Ajme meni nije mi dobro” koja jednostavno razvaljuje i na albumu. To je pjesma koja ima odličan spoj himničnosti, otkačenosti, zafrkancije, glazbene banalnosti i tekst u kojem se mnogi mogu ‘pronaći’. Iako “Ajme meni nije mi dobro” odskače od ostatka materijala, nije to jedini moment koji će ostati upamćen s albuma.

Od samog početka, “Didonanu” isporučuje lagane, većinom dalmatinske akustične pop-rock melodije ponekad začinjene nešto težim soundom koji se vrlo dobro uklapa u cjelokupnu situaciju. Tu uključujem i konstantni ‘prlpapap’ koji čak ne zvuči toliko blesavo kao kad se čita tekst pjesme.

Baš je dobra stvar što su postavili sve tekstove u knjižicu, pa se oni mogu čitati i samostalno što svakako uništava svu poeziju zajebancije koju su Sexymotherfuckers željeli postići. Preporučam da svakako ne čitate tekst “Dido je lud” jer biste mogli dobiti trajno oštećenje vida zbog starca u SM odori…

“Ciu” zvuči kao da je snimana u zoološkom vrtu zbog niza životinjskih urlika, “Na škoju” je odlična balada, “Mendule” su čisti Belanov pop, “Šironjina” je na tragu “Ajme meni nije mi dobro”, “Maslina” bi mogla postati himna lijenih Dalmatinaca koji ne žele brati masline, “Lipa parcela” zvuči kao Daleka obala na početku karijere, “Ludar” je vesela poskočica koja zvuči kao da Ivan Hrvatska pjeva Belana (što znači da bi mogli mnogi stisnuti tipku ‘skip’), s “Dido moj” nažalost dodatno usporavaju album što ne uspijeva podići niti prpošna “Trajekt“, ali zato završni dio ponovno popravlja situaciju, posebno zafrkancija “Nana kod tovara“, dok su himnična “Lokaduri” i “Mali gavun” bolji laganiji momenti na albumu.

Prošetavši kroz pjesme, jasno se vidi da Sexymotherfuckersi zabavom i laganim milozvučnim melodijama pokušavaju pridobiti širi spektar slušatelja, pa što bude, bude. Poneko pretjerivanje uništava ukupan pozitivan dojam što je još jednom dokazalo da je u nas teško držati dozu zafrkancije kroz cijeli album. S time se muče i iskusniji izvođači, pa nije čudno kada malo zapnu i neki debitanti (koliko god dugo ranije svirali zajedno).

Dido prasne nanu, pa ode barkom na more u ribolov, popije koju bevandu, pred večer zaspe ispod masline… Ali njemu ipak nije dobro, pa album preporučam svima kojima nije najbolje jer će nakon toga bezbrižno nabaciti smiješak na lice.