Politika ili dječja igra?

U vrijeme kad je izvorno objavljen (1983.), album “Dazzle Ships” nije mogao pogoditi gore vrijeme – svijet je zapao u svoje novo čudno stanje na rubu ekonomsko-političkih sukoba koji su na kraju i poslužili kao direktna inspiracija.

Što se samih OMD tiče, oni su pak svojim prethodnim uspjesima postavili jasne kriterije koje u komercijalnom pogledu ovom pločom nisu uspjeli (ili namjeravali) dostići, a koju je kritika u datom trenutku spremno ali i neopravdano dočekala na nož – prema riječima same grupe, album je bio ravan komercijalnom samoubojstvu.

Nije sadržavao ‘dostojne’ nasljednike poput definiranijih hit-uspješnica “Joan of Arc”, “Souvenir” ili “Maid of Orleans” – no svejedno, OMD su u više navrata iskazali ponos svojim ‘nesmotrenim’ ekperimentalnim izletima, što se posebno odnosi i na ovo remek-djelo. Nije uzaludno što ih se stoga unatrag dosta godina prozivalo i ‘Stereolabom njihovog vremena’.

Za one koji ih znaju isključivo po hitovima i kao takve prihvaćaju OMD kao tipičan bend osamdesetih, “Dazzle Ships” će ostati jedna kaotična mrlja; kako mu i naslov govori – ovo je ciljano, konceptualno ‘zavaravanje’ u smjeru pitke elektro-pop glazbe u direktnom okršaju s njezinom vlastitom eksperimentalnom slobodom.

Odabir naslova za album modificirani je prijedlog od strane njihovog dugogodišnjeg suradnika na području grafičkog dizajna – Petera Savillea, nakon što je uočio istoimeno djelo slikara Edwarda Wadswortha; ideja bazirana na ratnim brodovima iz prvog svjetskog rata, osmišljenima da svojom kamuflažom onemogućavaju neprijateljsku percepciju njihove daljine ili primjetnosti.

U cijelom tom kreativnom neredu isječaka i pjesama s konkretnijim refrenom, odlikuju se dječja razigranost kao tipična aluzija na ‘igru rata’ (album je jednim dijelom kreiran na dječjim igračkama), u neizbježnom sukobu s militantnim svijetom odraslih; istaknute marširajuće ritam-dionice, posebno u hitu “Genetic Engineering“, isječku “This Is Helena” ili predivnoj pjesmi “Romance of the Telescope” podvučene su i blagim tonom romantičarske naivnosti (u daljnjem preslušavanju ovdje kao najadekvatniji primjer stoji jednako lijepa, emotivna tema “Silent Running“).

Već sam uvod s “Radio Prague” nagovještava neki čudan nemir u pritajenom zvuku radijskih frekvencija; OMD nikad nisu skrivali očaranost svojim duhovnim očevima – grupom Kraftwerk, no čini se da su na sebi primjeren, spontan način stvorili jedan simpatičan, autentičan nastavak tematski blizak “Radio-Activity”; tiha jeza koju izazivaju teme o genetičkom inženjeringu, istraživanju radioaktivnih tvari (hitoidna “Radio Waves“) ili općoj ekspanziji naprednih tehnologija (“ABC Auto Industry“), ukazuje na ljudsku obijest pretvaranja korisnog u destruktivno.

Samo poslušajte instrumental “Dazzle Ships (Parts II, III & VII)“, po mogućnosti najglasnije što možete i možda uđete u štos; na trenutke uhu ugodno ali i vrlo, vrlo zastrašujuće.

Nadalje, u tematskom pogledu, prema službenom priopćenju same grupe, ovom je pločom poseban naglasak stavljen na tada aktualan teritorijalni spor između Argentine i Ujedinjenog Kraljevstva oko Falklandskog otočja; svoj bunt spram destruktivnih političkih stajališta OMD posebno iskazuju u predivnoj temi “International“, koja se zvukom ujedno i najviše oslanja na njihov prepoznatljivi elektro-valcer iz 1981. godine.

Sukladno tome, spomenuti militarističko-zabavni isječak “This Is Helena” u kojoj su jasno suprotstavljene koračnica i bezazlena zabava za šire mase, ispada bizarnom inačicom kondicionog treninga, stanja opće pripravnosti u slučaju rata. Na svoj uvrnut način ‘Helena’ dodatno nalikuje i atmosferi iz Orwellove “1984”.

“Time Zones” pak u svojih šezdesetak sekundi ostavlja dojam nemogućnosti međusobne komunikacije, bazirane na neusklađenosti vremenskih zona iznoseći stanje opće automatiziranosti društva opterećenog vremenom ili bolje, vremenskom neizvjesnošću.

Zanimljivo je da su na ovoj ploči uvrštene snimke “Of All the Things We’ve Made” i remiksirana verzija “The Romance of the Telescope” – prethodno objavljene kao b-strane singlova s ploče “Architecture & Morality” (1981.) što je ujedno i jedina, očita mana ove ploče u smislu nedostatka tada konkretnijeg novog materijala.

Nakon vrlo promišljenog niza remasterirana prva tri albuma, “Dazzle Ships” uspješno nastavlja seriju iako je, dugo najavljivan, prošao jednu pomalo bolnu fazu konačnog izlaska, tek ove godine. Cjelina je dostojno dokumentirana i dodatnim snimkama iz datog razdoblja; uz izvorni album, ovaj CD-remaster uključuje obavezne extended-verzije singlova “Genetic Engineering” i “Telegraph“, uz ovu potonju temu i u njezinoj do sada neobjavljenoj verziji iz 1981. godine (The Manor Version).

Tu su i dvije sjetne, konkretnije b-strane – “4-Neu” posvećena kultnom njemačkom duetu Neu! te “66 & Fading” koja je nakon notornog ‘edita’ na kompilaciji “Navigation – The OMD B-Sides” (2001.) ovdje konačno objelodanjena u svojoj cjelosti.

Kao odjava poslužila je melankoličnija radijska špica – “Swiss Radio International“, kojom OMD prepuštaju demokratičnu odluku slušatelju da iznova proanalizira distantne ambijentalne ljepote ometene geostrateškim planiranjem.

Grupa je nakon ovog albuma postupno krenula utabanim stazama komercijalnog uspjeha, prerastavši u previše ambiciozan pop-rock sastav, više-manje uspješno nižući nove hitove ali kako je vrijeme odmicalo, eksperimentalni duh ih je u potpunosti napustio.

Slušajući “Dazzle Ships” kao ‘posljednju stanicu’ na kojoj su OMD hrabro uranjali u nedokučive dubine avangardnog šuma, ostaje snažan manifest o razigranosti jednog od prvih pravih alternativnih pop-bendova novijeg vremena.

Hladan i distantan a opet tako emotivan, topao i blizak, vjerujem da će “Dazzle Ships” s ove distance i od strane novih naraštaja doživjeti priznanje kao jedan od originalnih konceptualnih pop-albuma, posebno u eri današnjih društvenih previranja i neznane sutrašnjice…