Poezija u nastavcima, drugi dio

Nemoguće je loše ocijeniti album koji se zove “Classic Sinatra II“. Prije svega, ono što fali vjerojatno je već ispucano na “Classic Sinatra I”, a ono što fali i na jedinici te dvojki, jamačno je spremno za “Classic Sinatra III”. Ipak, neka vas naslov ne zavede.

Riječ je o klasičnim kompozicijama plavookog pjevača iz perioda kad je snimao za diskografsku kuću Capitol, a to je bilo u pedesetim godinama 20. stoljeća. Imao je Frank i klasika i pogodaka i u periodu poslije (“My Way”, je li?), ali u periodu kad je snimao za diskografsku kuću Capitol oni su najčešći. U šezdesetima se sve više etablirao rock’n’roll, koji se Franku nije nešto dopadao.

Na ovom disku moguće je naći teme koje je Sinatra snimao za Capitol, a čija udarna doza je ipak manja nego na albumu “Classic Sinatra I”, no klasična ‘bigbendovska’ orkestracija (antologijski aranžmani Nelsona Riddla) te sugestivna vokalna interpretacija čine ovu kompilaciju izvrsnim izborom za upoznavanje sa Sinatrom (nakon ‘jedinice’): “Love and Marriage” (znamo je kao uvodnu špicu “Bračnih voda”), “Moonlight In Vermont“, “Something’s Gotta Give” su poznate i površnom poznavatelju popularne glazbe, a ovdje zvuče još bolje (remastering je 2009. uradio svoje). Epična i puna prikrivene napetosti “I Get Along Without You Very Well” se izdvaja kao tihi favorit albuma, no jasno je da slabe pjesme ovdje nema. “This Can’t Be Love” je premijerno izvedena na ovoj kompilaciji, i nimalo ne zaostaje za poznatijim naslovima.

Pjesme koje Sinatra izvodi odraz su vremena eisenhowerovske Amerike koja s jedne strane samozadovoljno promatra kako se svijet razvija nakon Drugog svjetskog rata, a s druge banči do kasno u noć. Sinatra je uvijek bio elegantni švaler i noćni ćuk koji je sve pričice čije je vrijeme radnje bilo u gluho doba noći znao sasvim dobro ispričati ljudima koji se dižu u 5 ujutro i rade za bezobrazno bogatog poslodavca po cijeli dan i to je njegova najveća kvaliteta, što se mogao svojim glasom približiti nekom tko ne gaji stil života kao on, i svoju boemštinu i ljubav prema ponekom poroku učiniti da zvuči tako šarmantno, povremeno čak i čeznutljivo.

Ova je kompilacija esencijalna sve dok se ne pojave pojedinačni Sinatrini albumi iz tog perioda, friško remasterirani (jer je zadnji remastering učinjen još krajem osamdesetih) i obogaćeni deluxe dokumentacijom te bonus pjesmama, a poznavajući diskografsku industriju to bi moglo biti vrlo skoro. Što će reći, zašto imati kompilaciju koja ne pokriva sve, kad je baš u to doba Frank snimio svoje možda najcjenjenije albume?