Podsjetnik na dane kad je bilo moderno biti neprilagođen, plačljiv i pasivno agresivan

15 godina i 1 dan nakon antologijskog izdanja “Unplugged in New York” izdan je u CD i DVD-formatu električni i bučni “Live At Reading“, odnosno snimka Nirvaninog koncerta na istoimenom festivalu održanom krajem kolovoza 1992.

1992. je bila teška godina za Nirvanu i za njenog pjevača/tekstopisca/skladatelja Kurta Cobaina. Osim nevjerojatnog priljeva novaca (to im vjerojatno nije tešo palo), Kurt je postao otac, pokušao se liječiti od ovisnosti, a tabloidi su nanjušili laku metu po kojoj će biti zgodno čačkati. Pritisak slave je činio svoje: trebalo se dokazati dobrim koncertima te potvrditi status stečen iznimnim albumom “Nevermind”.

Ponašanje Cobaina je tada izgledalo na momente kao muški PMS, a nastupi uživo su bili promjenjive kvalitete. Cobain je tražio pomoć na sebi svojstven način. Jedini problem je bio taj što je posezao za krivim metodama i među krivim ljudima, o čemu je progovorio, doduše u pretjeranom tonu, i producent Steve Albini u magazinu UNCUT: “Momci iz Nirvane su bili normalni punk-rock dečki… ali svatko tko je okruživao taj bend bio je govno… Sad će se naći netko i reći: ‘Ne, sigurno ne misli na mene.’ Da, ja mislim i na njih. Svatko tko je bio oko tog benda bio je govno.”.

U takvoj kaotičnoj atmosferi, grupa nastupa kao headliner iliti zvijezda večeri na festivalu Reading 30. kolovoza 1992. Sprdajući se s novinskim napisima o sebi, Cobain dolazi na scenu u invalidskim kolicima, a bend svira cijeli “Nevermind”, bez pjesme “Something in the Way”, pojačan prinosima s prvog albuma “Bleach”, obradama omiljenih izvođača, te pjesmama s kompilacije “Incesticide”. Sviraju se i dvije nove pjesme “Tourette’s” i “All Apologies” koje će svoje mjesto naći na ploči “In Utero”.

Kurtov glas je moćan, svirka vrlo dobra, a komunikacija s publikom na nivou. Dave Grohl i Krist Novoselić pružaju sve što treba da se grupa dobro predstavi publici na, pokazat će se poslije, zadnjem koncertu u Britaniji.

Bend je na nastupu pokazao zube, energija je bila opipljiva, a povremene greške se opraštaju. Najčudnije zvuči “Aneurism“, povremeno se osjeti potreba za pojačanjem na solo-gitari, a pojedini dijelovi zvuče kao da su jako lijepo snimljeni, ali ne na koncertu, nego naknadno u studiju.

Cobainova najjača osobina kao gitarista bila je intenzitet, a ne posebna vještina soliranja. Na pjesmama s “Neverminda” Kurtov glas zvuči kao John Fogerty pred nervnim slomom, no Nirvana je uvijek bila bend sumanute energije koju je generiralo preosjetljivo dijete iz radničke klase zvano Kurt Cobain.

“Live At Reading” je u svakom slučaju vrlo dobro izdanje i korektan dodatak impresivnoj diskografiji Nirvane. Od najviše ga ocjene ne dijele samo spomenuti deficiti, nego i činjenica da je album “Unplugged in New York” ranije objavljen te je letvicu očekivanja daljih izdanja kolekcija snimaka sa svirki uživo postavio jako visoko.