Pjesme zvane čežnja

    1051

    Lacrimas Profundere

    Antiadore

    Datum izdanja: 24.05.2013.

    Izdavač: Napalm Records

    Žanr: Gothic, Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. My Release In Pain
    2. Antiadore
    3. What I’m Not
    4. All For Nothing
    5. Dead To Me
    6. Abandon
    7. Still In Need
    8. Deny For Now
    9. Head Held High
    10. My Chest
    11. Remembrance Song
    12. A Sigh

    Njemački sastav Lacrimas Profundere (lat. – plakati, liti suze) poput mnogih je metal bendova prošao kroz osobnu metamorfozu, koja u konačnici i nije ispala tako dramatična.

    Prije bi se reklo nekako očekivana. Naime, u dvadeset godina postojanja Lacrimas Profundere kontinuirano se vrti oko gothic metala uz utjecaje dooma, deatha i symphonica, da bi u novije vrijeme postao više gothic rock no metal bend. Što će reći da se s godinama dosta smekšao i razvodnio svoj zvuk, što, naravno, ne znači da sada ne zvuči dobro.

    Antiadore” je trinaesti album benda, a treći s novim pjevačem Robom Vitaccom, koji je 2007. zamijenio ‘originalca’ Christophera Schmida. Od osnivača benda, svih je dvadeset godina ‘preživio’ Christopherov brat Oliver Nikolas Schmid, gitarist Tony Berger tu je od 2005., a bubnjaru Dominiku Scholzu, pristiglom preklani, ovo je premijerno izdanje s Lacrimas Profundere. Robovi su vokali dosta slični onima Jyrkia69, imaju dubinu, tamu, emociju i čeznutljivost, ali rekli bismo da su ipak nešto melodičniji, glađi i mrvicu lagodniji za slušanje, gdje nailazimo na sličnosti s Ville Valovim iz HIM-a.

    Slično kao i u slučaju usporedbe vokala, takvim bismo mogli doživjeti i cijeli album, odnosno kao fuziju novijeg izdanja The 69 Eyes i još više većine HIM-ovih, s time da bi prednost ipak dali HIM-ovoj nešto malo (pr)osvjetljenijoj varijanti ‘love metala’. Kroz mračnu atmosferu osjeća sa snažan utjecaj gothica, kao i kroz sumorni, melankolični i potišteni romantičarski ugođaj, a moć, energičnost i agresija zatamnjenih riffova i otežanih, zacrnjenih bubnjeva, snažna su spona s heavy metalom. Osim toga, ima tu i lakših, protočnijih i jednostavnijih ritmova, koji album povezuju s rockom, a dijelom i s popom.

    Muziku podržava

    Nositelj, ili bolje reći temelj priče su snažni, energični, na momente i agresivni gitarski riffovi, imao dosta malo, uglavnom super tužnih solo dijelova (pretužna “Head Held High“), basevi upumpavaju dodatnu količinu mračnog ugođaja, a emotivnost dopunjavaju piano dijelovi. Nešto je uplitanja i syntheva, atmosferičnih klavijatura definitivno ima premalo, a pokoja svjetlija melodija daje naslutiti da se ipak krije tračak nade u svoj toj boli, tuzi i smrti kojom je okružen album. Uglavnom, niti nudi nešto posebno za fanove, niti za širu gothic zajednicu, ali naći će se pokoja dobra pjesma za sve.

    Poput sumorne “My Release In Pain“, koja nakon uvodnih piana prerasta u melodičnu pjesmu u kojoj će mnogi, i po pjevanjima i po koncepciji, prepoznati HIM, a kroz bijesni growl/scream segment i malo atavizma iz najranijih bendovih izdanja. “Antiadore” je još jedna melodična, riffovski nešto grublja pjesma, a štogod ugodnijih melodija nalazimo u “What I’m Not“.

    Gomiletinu melodija nalazimo u još jednom ubrzanijem gothic pop rock naslovu “Dead To Me“, jaču dozu emocija u mirnoj “Still In Need“, elektroničkih elemenata s pumpajućim basom, pratećim akustikama i ozbiljnijim i produbljenim vokalom tipa Jyrki69 u gitaristički dobro opremljenoj i laganoj “My Chest“. “Remembrance Song” je melodični gothic pop s najjačim utjecajem elektronike, a spora, baš ono pravo čeznutljiva, pomalo čak i doom rockerska, završna je pjesma “A Sigh“.

    Dakle, “Antiadore” bi bio album za mainstreamski nastrojene gotičare, kako rekosmo, ljubitelje zadnjeg albuma The 69 Eyes i, još više, većeg dijela diskografije HIM-a. Što mu nikako nije minus, jer radi se o zahvalnom, probitačnom i inventivnom albumu koji će sigurno pronaći svoju publiku. Moguće i izvan ponuđenih okvira.

    Muziku podržava