Pink fura suprotno današnjem imidžu žena

    4623

    Pink

    Try This

    Datum izdanja: 11.11.2003.

    Izdavač: Arista / Menart

    Žanr: Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Trouble
    2. God Is A DJ
    3. Last To Know
    4. Tonight’s The Night
    5. Oh My God Featuring Peaches
    6. Catch Me While I’m Sleeping
    7. Waiting For Love
    8. Save My Life
    9. Try Too Hard
    10. Humble Neighborhoods
    11. Walk Away
    12. Unwind
    13. Love Song
    14. Hooker (hidden track)

    Kada je prije 4 godine izašao album Pink, “Can’t Take Me Home”, zapitao sam se tko je sad ova?! Zvučala je kao još jedna u nizu hiperprodukcije R’n’B zvjezdica, kojima nam pune uši na MTV-u. Tada nikad ne bih očekivao da će Alicia ‘Pink’ Moore prerasti u zvijezdu kakva je danas. Njen debi album je prošao relativno nezapaženo, iako je prodan u 2 milijuna kopija. Sve nakon toga je povijest.

    Zbog albuma “Missundaztood” morao sam promijeniti mišljenje o Pink koja je tim albumom pružila publici nešto novo. Ona ima soul glas, imidž anarhističke punkerice, te izvodi groovy pop muziku koja ima zarazne melodije i refrene koje ne možete izbaciti iz glave.

    Na albumu “Missundaztood” se znatno osjeti utjecaj Linde Perry, pjevačice ex-grupe 4 Non Blondes, koja je imala ideju suprotstaviti se današnjim pop klišejima, te raditi glazbu poput one koja je dominirala osamdesetih godina.

    No iako je album bio dobro prihvaćen, Pink je shvatila da i dalje mora biti originalna i pružati ljudima nove stvari. Zbog toga u njenom trećem albumu Linda Perry radi samo tri pjesme, a novi suradnik Pink je Tim Armstrong iz Rancida koji je zadužen za žešću punk transformaciji.

    Muziku podržava

    Čini se da je i sama Pink imala prste u “Try This” jer pjeva pjesme samouvjereno, kao da su njezine, svjesna da zna šta radi i da to radi dobro. Pink nije usredotočena na svoj izgled, ne fura imidž ‘lake žene’, koji je danas vrlo popularan, već stavlja težinu na svoj glas, koji je mješavina Mary J. Blige i Joan Jett. Muzika je također mješavina soula i rocka, pa iako su u melodijama dominantne gitare, dance ritam ne nedostaje, dapače postoji u izvrsnom omjeru.

    Prvi singl “Trouble” melodijski nije baš originalan, tipične je punk arome, zahvaljujući Armstrongu, ali što album ide dalje popravlja se zahvaljujući karizmi gospođice Pink. Pjesma “God Is A DJ” je već bolja i sugerira nam da je život dance floor, a također su izvrsne pjesme “Try Too Hard“, koja zvuči kao glam rock ’80-tih, te “Humble Neighborhood“, koja mi zvuči kao mješavina Joy Division i Garbagea.

    Walk Away” i “Love Song” su po meni najuspjelije pjesme albuma, vrlo su osobne i osječajno izvedene i zbog takvih pjesama ‘volimo’ Pink.

    “Try This” nije naravno originalan kao “Missundaztood”, ali bez obzira je jednako slušljiv. Pink se dokazuje kao ‘jaka’ pjevačica, definitivno odraslija, ali nažalost pjesme joj zvuče kao da smo ih već negdje čuli.

    No bez obzira na to album vrijedi poslušati, ako zbog ničeg drugog, onda zbog iskrenosti, vedrih melodija, te vragolastih tekstova gospođice Moore.

    Muziku podržava