Peti album u pet godina, rijetki to mogu…

Postoji jedan bend za kojeg smatram da se posvađao s mozgom još prije svog prvog nastupa, budući da su toliko nekarakteristični u današnjem svijetu moderne glazbe, pa izgledaju i zvuče kao da su pali s Marsa. Kako bih drugačije opisao pet albuma u pet godina, otkačene tekstove, nabrijane gitare, plesne ritmove… Naravno, govorim o ‘električnoj šestorci’.

Electric Six je bend koji je nastao u Detroitu 1996., da bi tek 2003. izdali svoj prvijenac “Fire”, na kojem je svoje prste imao i Jack White. Album je bio totalna rokačima, blesav a opet toliko plesan, pokazao je da se radi o bendu luđaka koji ne prežu ni pred čim, pa otud i naslovi pjesama poput “Naked Pictures (of Your Mother)” ili “Gay Bar” da ne počnem pričati i o stihovima.

Nakon njega došao je samo nijansu slabiji i mirniji “Señor Smoke“, u kojem se istaknula Queenova prerada “Radio Ga Ga”, da bi sa “Switzerland” totalno podbacili. Prošlogodišnji album “I Shall Exterminate Everything Around Me That Restricts Me from Being the Master” je pokazao da Electric Six imaju još mnogo toga za reći, a da održe ritam od jednog albuma na godinu, nedavno je objavljen i novi “Fleshy”.

“Fleshy” je jedan tipičan album za ovaj bend, bez ikakvog ‘voznog reda’, s nizom žestokih pjesama pomiješanih s ludim tekstovima i otkačenim ritmovima. Svojom pojavom i stilom pjesme ponovno uzdižu na razinu gdje se pitaš gdje je granica između genijalnosti i ludila ili ozbiljnosti i zajebancije, budući da između tih krajnosti cijelo vrijeme balansiraju.

U taj kontekst sam stavio i genijalnost jer kako drugačije objasniti njihovu hiperprodukciju u kojoj se previše ne gubi na kvaliteti, a svoju inteligenciju dokazuju i stavom benda koji se neće pokolebati trendovima, već će uvijek biti svoji, pa čak i kad obrađuju Queen.

Tekstovi pjesama su nešto što je uvijek isticalo Electric Six od svih ostalih. Oni su toliko smiješni, zabavni, pametni, pozitivno blesavi… Jednostavno unikatni. Ne bih se na njima zadržavao previše jer bih tako potrošio mnogo vremena i papira, a ako poznate njihov dosadašnji rad tada ćete znati o čemu pričam, a ako ne, dovoljno je samo da vidite naslove pjesama da znate da baš i nisu ‘normalni’ stihovi.

Uvodna “Gay Bar Part Two” je svojevrsni nastavak na istoimenu pjesmu s prvog albuma, a u njoj su reference mnogih dosadašnjih pjesama iz karijere Electric Sixa. Stihovi poput “I used to dress in black every night/But something happened to me/And now I dress in white” dali bi se protumačiti na 101 način, ali kako cijeli bend nije odveć ozbiljan, treba ih se shvatiti kao čista zafrkancija.

Eksplozivna “Formula 409” govori o ženi koja se uvijek izvuče iz problema u koje se uvali, “We Were Witchy Witchy White Women” je tipična pjesma u stilu Electric Sixa o seksu, vješticama, kurvama, lezbijkama i tko zna čemu sve ne, a sličnog anti-ljubavnog karaktera je i “Dirty Ball“.

U “Lovers Beware” zvuče kao neki američki MTV-bend u stilu Lifehousea s time da su ju obojili svojim karakterističnim garažnim bojama zbog čega nije toliko ljigava, “Your Heat Is Rising” pomalo je reggea ritma s vrlo bučnim gitarama u refrenu, a po mojem mišljenju, najjači je ‘killer’ s albuma, a govori o napaljenom niškoristi čovjeku željnim seksa sa zauzetom djevojkom kojoj kasnije napravi brdo djece.

Do kraja ima još brdo interesantnim pjesama, ali da vam sve ne ispričam unaprijed, navest ću još samo nekoliko njih. “Face Cuts” ima ludu međuigru grubog muškog vokala i ženskastog, u stilu Justina Timberlakea, dok bi neki pjesmu poput “Flashy Man” bacili u smeće i zauvijek ju zaboravili, a Electric Six su iz nje napravili pravu sprdačinu s neprestanim ponavljanjem ‘flashy’ tako da pjesma brzo uđe u uho, koliko god iritantna bila.

Kada se u jednoj recenziji spomene žestoki rock u kombinaciji s ludim tekstovima, Queenom, Justinom Timberlakeom, vješticama, seksom, kurvama, homoseksualcima (muškim i ženskim) i što sve već, očito je da ne možete očekivati neki normalan album već neki skroz alternativni, a opet toliko slušljiv i zabavan.

Ako ste slobodnijeg uma i uvijek spremni za akciju, “Fleshy” je idealna kombinacija za vas i subotnji provod, a ako niste, najbolje bi bilo da ga odmah u startu preskočite, da ne bi zbog slobodoumnih tema bio reklamiran po televiziji kao posljednji Severinin album.