Perjanice nove zabavne glazbe

Klapu Šufit upoznali smo prije pet godina kada su se predstavili albumom “Ponoć je, mila moja majko“. Pet godina kasnije stiže novi album kojim su otvoreno ušli u teritorij zabavne glazbe što ne mora biti loš potez.

Novi album “Ne diraj moju ljubav” kao novinu donosi instrumentalnu pratnju što je trn u oku svim puristima koji će prigovoriti da klapa ne može biti klapa ukoliko ne pjeva a capella. Ako ćemo cjepidlačiti možemo postaviti pitanje hoće li a capella klapa prestati biti klapa ako izvođači odustanu od spontanog okupljanja po ulicama dalmatinskih gradova i unaprijed dogovore mjesto susreta?Povijest je pokazala da su opstajali samo oni žanrovi koji su se znali prilagoditi, razvijati i ispreplitati s drugim, već postojećim ili novim žanrovima. Ni suvremeni blues više nema puno dodirnih točaka sa starim bluesom na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, no svejedno je i dalje blues jer ima ono najvažnije – osjećaj. Upravo zahvaljujući današnjim izvođačima, publika može otkriti što im se sviđa i poći na putovanje u prošlost. Velika suvremena imena bluesa naposljetku će ih dovesti do samog izvorišta žanra.Jednako tako, svatko kome se svidi klapska pjesma uz instrumentalnu pratnju može ‘krenuti unazad’, potražiti korijene klapskog pjevanja i pratiti razvoj žanra. Jedini rizik koji pritom postoji je hoće li slušatelj naletjeti na klapu koja je bliža estradi i šundu što bi ga moglo odbiti ili zabavnoj glazbi koja će ga zainteresirati. Odabere li klapu Šufit dileme nema: nakon 20 godina rada isključivo na tradicionalnom klapskom pjevanju i očuvanju baštine, dodavanje instrumenata novi je izazov i prirodna nadogradnja koja samo oplemenjuje nebrojeno puta dokazanu kvalitetu.

Pjesma “Ne diraj moju ljubav” jedna je od najizvođenijih i najslušanijih klapskih pjesama prošle godine, odnijela je i pobjedu na Splitskom festivalu. U prijevodu, ukus masovne publike poklopio se s ukusom stručnog žirija, a to se u pravilu događa samo kada su velike stvari u pitanju. Pjesma je ujedno demonstrirala i što današnjoj zabavnoj glazbi nedostaje. A to su pitke, radiofonične i uhu ugodne pjesme s melodijom i tekstovima koje ne vrijeđaju inteligenciju slušatelja. Bez estradnih banalnosti, ‘guzica i sisa’ ili privlačenja pažnje sa svim drugim sadržajima osim onim osnovnim, a to je sama pjesma.

Za pjesme su se pobrinuli autori Vinko Barčot, Pero Kozomara, Dušan Šarac i Tedi Spalato, a slušajući kako su im momci iz Šufita udahnuli život posve je jasno da dodavanjem instrumenata nije narušen sklad koji vlada između njihovih glasova. Sami će reći da im je najbitnije da dobro otpjevaju pjesmu; ne da se prave važni jer to mogu. Dobro otpjevati pjesmu znači pogoditi njezin ugođaj, imati osjećaj. Najljepši kompliment svakom gitaristu je kada na prvi zvuk gitare prepoznate o kome je riječ, a vjerujem da bi se slična paralela mogla povući i s višeglasjem klape Šufit.

Klape su u trendu, možda se kroz par godina pokaže da su upravo one zaslužne za čišćenje zabavne glazbe od neukusa. Možda upravo one preoblikuju ukus publike. A hoće li domaća zabavna glazba jednoga dana zasjati starim sjajem teško je reći, no ako se to dogodi, u nekim budućim enciklopedijama i antologijama obavezno treba spomenuti klapu Šufit. Baš zato što nisu pjevali a capella.