Periphery su na vrhu, i svjesni su toga

    1028

    Periphery

    Select Difficulty

    Datum izdanja: 22.07.2016.

    Izdavač: Sumerian Records

    Žanr: Progressive Metal

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. The Price is Wrong
    2. Motormouth
    3. Marigold
    4. The Way the News Goes…
    5. Remain Indoors
    6. Habitual Line-Stepper
    7. Flatline
    8. Absolomb
    9. Catch Fire
    10. Prayer Position
    11. Lune

    Nije previše vremena prošlo od izlaska dvostrukog remek-djela “Juggernaut” pa su čak i planirali izbaciti samo EP.

    No, prema njihovim riječima sve je išlo glatko, po prvi puta u karijeri bez ikakvih stresova i nekoliko pjesama izrasle su u, matematički, peti Periphery album (iako mi jedan dvostruki album i nekoliko onih koji nose ime benda unose neugodni razdor u OKP dušu).Ono s čime će i dalje voditi tihu borbu je to plesanje karakterizirano u prog, djent i vječne post-metalcore prekrasne refrene, a ono s čime će usputni fanovi i dalje imati problema je izrazito diverzificirano pjevanje sad već ustoličenog predvodnika – Spencera Soletoa. Dakle, što bi se reklo – baš kao i do sada! Ako je sve kao i do sada, jasno je da smo dobili jako kvalitetan metal album. Dodatnim euforičnim korakom mogli bismo dobiti i njihov najbolji!

    Krenulo se frajerski, brutalno i moćno čisto da ne bi nitko pomislio da su i melodije previše lupile u glavu. “Motormouth” je primjer pjesme u kojoj clean vokali neće smetati onima koji više vole njegov urlik i vrisak, a blastbeatovi na “The Price is Wrong” i muziciranje odmah stavljaju sve njihove elemente na svoje mjesto.

    Muziku podržava

    Marigold” nije obrada prve Grohlove pjesme u Nirvani, već malo osjećajnija i melodičnija partnerica “The Way the News Goes…” Nekako su se pjesme i složile u parovima, pa “Remain Indoors” pršti od rifčuge, a “Habitual Line-Stepper” od bubnjeva koji će zbunjivati ritmičke puritance.

    Flatline” je valjda najveći mega-pjevni hit koji će moderni metal čuti u ovom desetljeću (uz možebitno najkenjkavije pjevanje karijere). Progresivna “Absolomb” pleše kako basčuga brunda i kreira široki uvod u nekoliko posljednjih vrhunaca.

    Popastično stvorenje “Catch Fire” zaljubljeno pjevuši “Stay with me I’ll show you paradise – it feels so right”, “Prayer Position” još zaljubljenije gleda u suradnju te tri gitare i na najbrutalniji način otvara veliko finale u obliku “Lune” – epskog baladnog outra od 8 minuta.

    Činjenica da jednostavno nisam uspio izostaviti ama baš niti jednu pjesmu govori dovoljno sama za sebe. Usklađen i uravnotežen album. Jako zabavan, ali i zanimljiv. Do zla boga pristupačan, ali i kvalitetan. Ono što su tvrdili, nekako se i čuje – ovo je album kreiran bez forsiranja, bez napora i bez pritiska.

    Ubačeni orkestralno-elektronski zvukovi nisu nakrcani, ni napadni ni prečesti, već daju dubinu i teksturu tamo gdje pjesmi to treba. Sve ostalo (što volite i što vas smeta) i dalje je tu, na jedan malo svjetliji i ponosni način. Kad to bendu osjetite u krvi, onda znate da su na vrhuncu karijere. A možda i cijele scene.

    Muziku podržava