Placebo
Battle For The Sun
Datum izdanja: 08.06.2009.
Izdavač: Dreambrother / Menart
Žanr: Rock
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Novim albumom "Battle For The Sun" Placebo ostavljaju za sobom starog bubnjara, stari zvuk, izdavačku kuću, ali ostavljaju stare i perpetuirajuće teme koje bi nakon odličnih prethodnika mogle dovesti do zasićenja publike, a teže opravdavanju statusa jednog od najiščekivanijih albuma godine.
Kroz "Kitty Litter" kao da dominantnim stihom "I need a change of skin" Placebo sebe žele uvjeriti da punk korijene i ‘teenage angst’ ostavljaju iza sebe i najavljuju novi zvuk, premda uvodnom pjesmom podsjećaju na buntovničke početke. No, oni se gube već u "Ashtray Heart", pjesmi nazvanoj prema istoimenoj preteči benda, gdje koketiraju sa zaraznim hispanizmima u refrenskoj pozadini.
Anksioznost se definitivno gubi u basom obojenoj i samouvjerenoj "Battle For The Sun", himni Suncu, protkanoj simbolikom, ali i ogorčenošću naglašenoj kroz tipično ‘placebovsko’ ponavljanje koje ovoga puta daleko prelazi granice. Uza sve predivno melodične izmjene crescenda i decrescenda, ponavljanje stihova (32 x ‘I’,) umanjuje čak i dionice bubnja u kojima se mladi Steve Forrest iskazuje kao virtuoz. Novi semantički smjer preuzet navedenom pjesmom potpuni je obrat od mračnog "Meds"; prigrliti život i trenutačno novi su imperativi ovog osvježenog trojca.
S druge pak strane, njihova se inspiracija pri pisanju tekstova očito počinje trošiti i gubiti, iako su Stefan i Brian odvojeno pisali u različitim kontekstima prošlogodišnjih događanja. To je rezultiralo bljedunjavim kopijama prijašnjih uspješnica. Atipična vedrina osvjetlala je i konture "Bright Lights". Iako se čini tek kao ispodprosječan odgovor na "Song To Say Goodbye", zasigurno će ju spasiti stihovi "A heart that hurts is a heart that works / Eradicate this schism".
Naglašeno je kako manjka tekstualne kreativnosti i inovativnosti na cjelokupnom uratku, no prema već provjerenom obrascu nastala je "Never-ending Why", energična i temperamentna rock pjesma koja sintetizira prethodni petodijelni opus u jednu pjesmu, dok "Julien" hvata ravnotežu na pragu originalnosti i legendarnosti svojom neuobičajenom kombinacijom sintetičkog i elektroničkog zvuka s gudačkim orkestrom u pozadini na koji reži Brianova gitara kojoj leđa čuvaju Steveove brze i sporadične oštrice.
Zanimljivo je kako ovakva odvažnost, koje nedostaje u ostalim pjesmama, Placebo odvodi u gothic-rock vode pri čemu se osjeća producentski dah Davida Bottrilla, čovjeka koji je producirao Muse i Tool, a svoj prepoznatljiv potpis ostavio je u "Breathe Underwater".
U završnoj morbidnoj baladi "Kings Of Medicine" s tipičnom Molkovom nervozom u glasu po prvi puta u opusu benda predstavljaju se rog i saksofon bačeni u maraton s ranije spomenutim gudačkim orkestrom čemu kao kruna dolazi Brianov sjetni glas dajući im potrebnu toplinu.
Šesti studijski album "Battle For The Sun" tek se deklarativno rješava poznatog crnila i melankolije, ali oni su duboko ukorijenjeni u stihove koji kao da sami sebe parafraziraju, a ne zamjenjuju. Dolazak mlađahnog Stevea Forresta na bubnjarsko mjesto Stevea Hewitta nesumnjivo je osvježio zvuk Placeba, udahnuvši mu dozu temperamenta i strasti za kojom su Molko i Olsdal žudili.
Potaknuti novim članom nisu oklijevali eksperimentirati sa zvukom pa su osim bogatog instrumentarija odlučili poigrati se elektronikom, ali i dječjim igračkama ("For What It’s Worth") te udaraljkama ("Speak In Tounges"). Međutim, Molko je kao tekstopisac paraliziran u smoli vlastite inspiracije i kontinuirano pribjegava seciranju vječnih problema, ne nalazeći izlaz iz njih i time ne spoznaje nova iskustva čime nerijetko zamara i najveće obožavatelje.
Popratni dokumentarni film vizualna je ilustracija katarze benda iz prve ruke, u kojem opisuju inspiraciju pri stvaranju albuma, ali i početak nove i svježe suradnje s mladim Amerikancem za bubnjevima nakon odlaska originalnog bubnjara Stevea Hewitta. Film daje uvid u proces snimanja glazbe čime osigurava određeno (straho)poštovanje kod publike prema bendu koji naposljetku ipak djeluje kao autorski sastav koji traži svoju autonomiju od profiterskih ambicija izdavača u korist organičke glazbe kojoj teže.