Paradox Continues – bijelci i dalje imaju najboljeg repera

Najbolji golfer – crnac (Afroamerikanac, ili kako se to već kaže), predsjednik SAD također, najbolje tenisačice također, sve europske nogometne reprezentacije također nalaze pokojeg sličnog igrača, a nakon vladavine kvartovskih i zapostavljenih ‘It’s Because I’m black’ klinaca, Eminem je uletio i srušio cijelu priču.

Povratak u formu i potvrda – bijelac je najbolji reper svijeta.

Prošla su vremena njegovih djetinjastih pjesama i spotova, prošlo je vrijeme njegove tabloidske sudske sapunice s bivšom ženom, već je i vlastitu majku dovoljno popljuvao, a kako je i sam priznao – zadnjih 5 godina bile su ispunjene alkoholizmom i tabletama. Ovaj album trebao je biti “Relapse II”, ali budući se gotovo potpuno maknuo od Dr. Drea kao producenta, odlučio je ovom projektu dati skroz novo ime. I dobro da je…

“Recovery” je definitivno povratak u formu i po mnogočemu poseban album. Ono specifično je da su izbjegnuti bilo kakvi ‘skitovi’, pa se album protegao na konkretnih 77 minuta i 17 (pravih) pjesama. Muzički je nekako ozbiljniji opakiji, a tematski osobniji i izrazito ‘povratnički’.

Singl “Not Afraid” najbolji je primjer priče ‘Vratio sam se i, kako god bilo, bit ću jači od svega’. Nakon toga bilo je potrebno zapaliti i komercijalniji dio javnosti. Ako hoćeš brutalan hit, hitčinu, koga pozvati za gosta ako ne trenutnu ultimativnu zvijezdu Rihannu?! I još složiš hip-hop laganicu. Stvarčuga je zagarantirana – “Love the Way You Lie“.

Tematski, drugo poglavlje albuma sigurno je jedan zanimljiv potez – vrijeđanje prethodnih albuma. Na početku “Cold Wind Blows” poručuje više-manje ‘Vratio sam se i popljugajte mi svi!’, a onda se na “Talkin’ 2 Myself” ispričava fanovima na albumima “Encore” i “Relapse” jer je na jednom bio na drogama, a na drugom se skidao s njih. I na “Cinderella Man” kaže “Thanks for being patient, I won’t make no more mistakes”.

Kao i na sličnim albumima, gostovanja iliti popularni ‘fičuring’ još su jedan aspekt. “Won’t Back Down” je živčano pljuvanje i lagani pjev Pink na refrenu. Ono što je posebno simpatično je dobra suradnja rima i producentskog smanjivanja vokala usred kitice. Lil Wayne se pridružio na “No Love“, pjesmi koja je izgrađena na popularnoj trash matrici staromodnog dance hita “What Is Love”, a unatoč tome pjesma nije ispala ni sprdačina ni parodija.

“Going Through Changes” je izgrađena nad ultimativnoj pjesmi i odličnoj povezanosti hip-hopa i starog rocka. Ozzy Osbourne pjevuši svoju laganicu na refrenu i stvar je očekivano dobra, baš onakva kakve najčešće i nastaju kad netko samplira takvu uspješnu stvar iz prošlosti.

Od tih 17 stvari sve ostale se provjerene kombinacije, ima i onih melodičnih gdje i Eminem forsira svoje pjevušenje (neka mu bude), a ima i onih opasnih beatova s njegovim riganjem i vrijeđanjem – posebno na svojevrsnom reperskom natjecanju (tko će ‘maznuti’ čiju curu) “Seduction“.

Postoji neka šansa da je u ovo vrijeme teško očekivati da netko na vrhu provede 10-ak i više godina. Eminem je tu već dugo, zbilja dugo. Unatoč unutarnjim nemirima i borbama, uvijek je tu bio pokoji hit i prvo mjesto ljestvice. Ovaj album definitivno spada u sam vrh njegovih ostvarenja i, na žalost, vjerojatno će biti zapostavljen samo zato što pušu neki drugi vjetrovi. Posebno tu – kod nas…