Overflow ponovo drma hrvatskom scenom

    4425

    Overflow

    LIVE At…Parties

    Datum izdanja: 04.05.2006.

    Izdavač: Anubis Records

    Žanr: Punk

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. R.F.D.P.
    2. Everything
    3. Isolation
    4. Face
    5. Time
    6. Get Away
    7. Wasted
    8. Masquerade
    9. You’ll Die Anyway
    10. Beautiful Fire
    11. You’re Angry
    12. Papa (Do What I Say!!!)
    13. Swallow
    14. Doraaa
    15. Looking At The Road
    16. The Train
    17. GaGaGa (Un Muchacho Politico)
    18. Raver
    19. …And I’m Not
    20. Dorothy
    21. The Lamb Song

    Snovi mi se rijetko kad ostvaruju, pogotovo oni o ponovnom okupljanju dragih mi bendova, no unazad dvije godine ostvarila su mi se čak dva. Prvi su bili Pixies o čijem je povratku svjetska javnost brujala danima, a zatim se ponovo okupio Overflow, nekada najuvaženiji punk bend s ovih prostora, kojima definitivno pripada titula domaćih povratnika godine. Nakon pet godina izbivanja ponovo su s nama, a da slavna prošlost ispisanim vlastitim punk rock rukopisom još uvijek nije izblijedjela, potvrđuje i novi album.

    Četvoricu srednjoškolaca koje je početkom devedesetih odbilo dvadesetak izdavačkih kuća diljem bivše države ipak je skužio jedan osebujni zanesenjak, izdao im demo i ostalo je povijest. “Through Department Store” kupovalo se, naručivalo i presnimavalo raznoraznim kanalima, a dečki su bili proglašeni hrvatskim odgovorom na Bad Religion.

    U besmrtnost punk rocka vinuo ih je fantastičan singl “Dorothy”, čiji se videospot mjesecima se nije skidao s prvog mjesta Hit Depoa, a Overflow je uživao za punk bend rijetko viđenu popularnost, kako u Hrvatskoj, tako i van njenih granica što su potvrdile i brojne europske turneje i svirke s poznatim imenima punk branše.

    Četiri godine čekali smo potom na “Mad Milkman”, a zatim je bend napustio gitarist Mali koji je imao samo 14 godina kada je počeo svirati. Zajedno s današnjim gitaristom Nikicom snimaju odlično prihvaćeni “Unbreastfed69” da bi dvije godine kasnije odradili svoj zadnji nastup i na žaljenje mnogih objavili raspad.

    Muziku podržava

    No kao što su se potpuno neočekivano raspali, isto tako su se ponovo neočekivano ponovo okupili a vijest je u medijima odjeknula poput bombe. Bez Kone na basu, ali s mladim pojačanjem Zokijem, i dalju su vjerni Anubisu, a novi album zove se “LIVE at…Parties“. I iako naslov to sugerira, nije snimljen uživo, već u studiju kod Raduleta iz Atheist Rapa, čije producentske usluge koristi sve više naših bendova.

    Od 21 pjesme na albumu deset je novih dok ostatak otpada na pjesme s prva dva albuma koje su prearanžirane i ponovo snimljene. Budući da su meni i “Dorothy” a posebno “Through Department Store” klasici od albuma na kojima su mi sve stvari važne i drage, nije mi jasno kako to da su neke pjesme zaslužile biti ponovo snimljene, a neke druge ne, odnosno ako se već išlo ponovo snimati bilo bi logičnije da su se reizdala oba albuma budući da su oba teško dostupna i već godinama nenabavljiva u originalnim izdanjima.

    Kako god bilo, “Looking At The Road“, “Isolation“, “You’ll Die Anyway“, “Beautiful Fire“… i dalje su uhu ugodne, s minimalnim promjenama, dok je “Doraaa” ipak trebala ostati – “Dora”. Isto vrijedi i za “Dorothy” iz koje više ne pršti onakav bijes i žestina i bilo bi mi puno draže da nisu intervenirali u originalnu verziju. Zadnja stvar “The Lamb Song” objavljena je samo na prvom demu kod Zdenka Franjića i također je prearanžirana te se i ona sasvim opravdano našla na ovom albumu.

    Od novih stvari najviše su me se dojmile “Get Away”, “Time” i “Swallow”. “Get Away” ima onaj tipičan Overflowski riff i refren koji će vas natjerati da odvrnete zvučnike do daske, dok je “Time” još jedan od sjajnih uvrnutih i crnohumornih tekstova kakve su nam Overflow često isporučivali. Govori o ostarjelom bračnom paru koji se nikada nije usudio jedno drugom povjeriti svoje seksualne maštarije, a sada je za takve stvari već prekasno, odn. metaforički rečeno, vrijeme je neprijatelj koji ništa ne prašta. “Swallow” je također precizna, brzo odsvirana i ne preduga punk pjesma koja se već pokazala kao jednim od koncertnih favorita, dok je nakon učestalog preslušavanja dojam da je prvi singl “Wasted” ipak lagano u sjeni ove tri pjesme.

    Dečki su se također malo poigravali sa stranim jezicima pa dok tako prepjev na njemački u “The Train” zvuči zgodno i efektno (Žika kao da je ‘skidao’ Campina), to ne bih mogla reći za španjolsku “GaGaGa (Un Muchacho Politico)” i uvodnu pidžn kroejšnR.F.D.P.” koje mi zvuče skroz isforsirano i bilo bi bolje da su ih potpuno izostavili.

    “LIVE at…Parties” traje gotovo punih sat vremena, s tim da su početak i sredina albuma puno nabrijaniji nego njegov kraj, pa tamo negdje iza “The Train” rađe stišćem tipku rewind i slušam od početka. No, najveći adut ovog benda ionako su uvijek bile svirke uživo i najvažnije je da sada kada su se vratili barem još neko vrijeme ne nestaju sa scene.

    Ako ste ih ikada voljeli voljet ćete ih i dalje, a ako ste bili premladi da ih volite onda, pravac na prvi koncert i zauzmite prve redove. Kakav Green Day, kakvi bakrači!

    Muziku podržava
    Stisni