Ovaj je album za sva vremena

    1216

    Knorkator

    Der Nachste Album Aller Zeiten

    Datum izdanja: 02.02.2007.

    Izdavač: Nuclear Blast / Trolik

    Žanr: Metal

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Alter Mann
    2. Du bist so still
    3. Lied vom Pferd
    4. Wir werden alle sterben
    5. Nur mal Angenommen
    6. Eigentum
    7. Für meine Fans
    8. GV
    9. Geld
    10. Franz Hose
    11. Sinfonische Dichtung

    “Ajde baš da čujem šta je ovo” – to je prva rečenica koju sam si izrekao kad sam uzeo disk berlinskog benda Knorkator. S obzirom da mi dominantna pink boja, šaljivi crtani cover i jednostavni logo nisu nagovještavali ništa posebno, moja očekivanja nisu bila prevelika, samim tim što me raniji susreti s ovim bendom nisu previše impresionirali.

    Čak mi se niti naslov, koji bi se po slobodnoj procjeni mogao prevesti nešto kao ‘sljedeći album za sva vremena’ (isprika ako griješim, njemački mi je slaba strana), nije učinio nečim što bi trebalo pobuditi jaču pozornost.

    No, ono što mi se odmah učinilo zanimljivim, bili su prvi taktovi uvodne kompozicije “Alter Mann“, što je ipak daleko važnije od gore iznesenih vizualnih dojmova. Ta mi se pjesma toliko dopala, da sam ostatak albuma gotovo u mahu preslušao najprije jednom, a zatim još 3-4 puta, želeći se u potpunosti uvjeriti je li moj start ‘na prvu loptu’ bio ispravan. I bio je.

    Da vas ne držim dugo u neizvjesnosti oko onog najvažnijeg, a to je stilska forma materijala, reći ću da Knorkator izvodi dosta univerzalnu muziku, u kojoj se miješaju mnogi stilovi. Najsnažniji je tako utjecaj industriala, a značajno se osjeća i heavy metal, moderni rock, folk, malo thrash, a ima i dosta popa.

    Muziku podržava

    Iako će to možda izgledati smjelo, Knorkator bismo mogli u najvećem dijelu usporediti s Rammsteinom te nešto malo s In Extremom, što i ne čudi, obzirom da su iz istog grada.

    Tako tu ima vrhunskih metal riffova, elektroničkih dijelova, dubokih baseva, te skladnog, sinkroniziranog rock bubnjanja, koje se na nekoliko mjesta zaleti i u pravcu metala. Također, album je zagrnut velikim, debelim atmosferskim plaštom, sastavljenim od vrlo utjecajnih klavijaturističkih i orkestralnih dionica, zatim modulativnim, uglavnom melodičnim, a ponegdje i lagano vrištećim vokalima, a u stvaranju atmosfere veliku ulogu imaju i žensko/muški mini zborovi, te female izvedbe.

    Iako ima nekoliko pjesmama s radio-friendly obilježjima (spomenuta “After Mann”), nikako se o albumu ne bi moglo pričati kao o nečemu što nosi previše komercijalnih obilježja. Ipak se tu čuje puno previše različitih elemenata, previše je toga za čuti, za razmišljati, za analizirati, previše se truda unijelo u njega, da bi mu se dodijelila tako paušalna procjena.

    U dosta teškom izboru, za ‘high-light’ albuma ipak sam izabrao “Wir Werden Alle Sterben“, kompoziciju baladnog ritma, s jakim country folk utjecajem, predočenim kroz krasne akustične aranžmane, koji se miksaju s ‘Rammstenovskim’ riffovima, elektro igrarijama, kraćim solažama, miksom snažnih muških, s dječjim i zborskim pjevanjima, i s jako, jako puno atmosfere.

    U kategoriju baladnih naslova spada i “Nur Mal Angenommen“, također stvar s jako atmosferom, solažicama, piano izvedbama, novim snažnim vokalima, koji se i ovdje ‘ukrštavaju’ s muškim i ženskim zborovima. “Eigentum” djeluje nekako ‘najpoperskiji’, jedna od žešćih je “Fur Meine Fans“, kojoj su uza sve izneseno, pridodani i puhačko/gudački aranžmani.

    Nešto drukčija je “Geld“, koja započinje sa piano/bas/vokal sekcijama, onako u cabaretskom stilu, a veliki finale albuma je grandiozni outro “Symphonische Dichtung“, koji zvuči upravo tako kako mu govori i naslov – totalno sympho.

    Ne mogu reći da mi se ranije nešto takvo nije događalo, točnije da od nekog naoko beznačajnog benda ne očekujem gotovo ništa, a nakon preslušavanja njegovog albuma dobijem puno, jako puno, ali da su to rariteti, to je sigurno.

    Barem u mom slučaju, a takav razvoj situacije i jeste glavna draž ovog albuma, za kojeg mi se čini da je napravljen onako, više iz zafrkancije nego iz krajnje ozbiljnosti. A upravo takva djela vrlo često znaju ispasti jako dobra.

    Muziku podržava