Ova Firma je stablina

Dječaci su se prodali i njihova glazba je čisti mainstream. Barem tako svi tvrde, pa i oni. A možda i nisu?

Vjerojatno nekim kritičarima i dalje neće biti jasno zbog čega dolazi do tolikog hypea kod Dječaka, Kiše metaka i splitske rap scene općenito. Njihov novi album “Firma‘” praktički ostavlja dojam kao da je izašao iz dobro organizirane firme. Sve je bilo pomno odrađeno u lansiranju novog albuma. “Struja” je daleko izvan komfort zone Dječaka, a pokazali su se kao vrsni storytelleri u njoj. “Bile starke” spadaju među one ljigave hitove s tim glupavim zaraznim refrenom kojeg je teško izbiti iz glave. Budimo realni nisu puno pogriješili, osvrnemo li se oko sebe, shvatit ćemo da ima više bilih starki nego što ih možemo izbrojati, jer svi prate trendove, pa tako i Dječaci.“Maslačak” je Zoni napisao još dok je bio s Bebom, i iako on misli da je nedostatak pjesme što je ona iskonstruirana nakon višestrukog rezanja stihova, radi se o kolažu jedne veze i respektabilnoj pjesmi koja bi mogla leći svima. Najavni singlovi nisu u potpunosti predstavili što se sve može očekivati na albumu “Firma”.

Radi se o produkcijski jakom albumu čiji su beatovi prije svega raznoliki, i u nekim segmentima prate “Istinu“. “Brutalna besa” već je sad kod publike izazvala dobre reakcije i nameće se kao idući singl, a ujedno imam osjećaj kao da ovakvi beatovi najbolje leže Dječacima. Nakon nje valjalo bi izdvojiti pjesme “CMC” i “Jel“. Album jednostavno ne može proći bez Papija koji zvuči standardno kao i uvijek. Kakav god vers da baci Papi je unikatna pojava.

“Slijepa Marija” iznenadila je potpisnika ovih redova. Ne znam koje stvari inspiriraju Ivu, ali drago mi je da ga inspiriraju jer bi bilo zanimljivo čuti još ovakvih pjesama. Nakon prvog preslušavanja albuma Ivo se pokazao najisprofiliranijom personom Dječaka. Daleko od toga da su Vojko i Zoni loši, ali dobar dio pjesama odlično odgovara Ivinom stilu.

“Visoka nota” posvećena je DJ Bronsonu, dugogodišnjem prijatelju Dječaka čiji je rad ostavio veliki trag na domaćoj sceni. Prošli album zatvoren je “Afterom”, a ni ovoga puta nismo ostali zakinuti za pjesmu koja će na dobar način zatvoriti “Firmu” jer je “Ko bi reka” sasvim prigodna za kraj. Novi album nije lišen gostovanja, pa se na njemu nalaze Batman 3000, Papi, Furio Đunta, KUD Pleter i Riđi Rađa.

Teško je na kraju dati konačan zaključak. Sve pjesme nisu spomenute, ali novi album zaslužuje da ga se presluša od početka do kraja. Vjerojatno će nekima biti dobar, nekima ne, ali ne može se udovoljiti svima. Ono što se na albumu čuje, a to je najbitnija stavka, je to da Dječaci rade što vole, i boli ih briga što drugi misle o tome.

Svaka pjesma odskače na svoj način, poigravaju se različitim stilovima, nema tu pravog hip-hopa, a niti krivog. Oni su na dobrom putu da zapečate svoj prepoznatljivi stil. Šteta što na albumu nije završila pjesma “Plavuša“. Ironiziranje na račun predsjednice koja se u nekoliko navrata našla na
meti tabloida, žutog tiska i interneta sasvim je opravdano. Ako je fokus
Dječaka bio na seksualnim aluzijama koje su proizašle iz navedenih
stavki, umjetniku ništa ne brani da taj fokus pretoči u djelo. Ponekad trebamo shvatiti da cenzura nije najbolje rješenje.

Sve u svemu “Firma” Dječaka neće propasti. Bar ne još.