Eagles
Long Road Out Of Eden
Datum izdanja: 29.10.2007.
Izdavač: Polydor / Aquarius Records
Žanr: Rock
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Iako se stalno stjecao dojam kako su ‘tu negdje’ s novim materijalima, Eaglesima je ovo prvi studijski album nakon “The Long Run” iz 1979. Dakle, punih je 28 godina prošlo od posljednjeg materijala najprodavanijeg američkog benda.
Eagles je naime, vlasnik najtiražnije ploče, i to ne studijske nego kompilacije “Their Greatest Hits 1971–1975”, prodane samo u SAD-u u 29 milijuna kopija te još 12 u ostatku svijeta.
Njihova najpoznatija, i jedna od najcjenjenijih ploča uopće, “Hotel California” (1976.), također je među TOP 10 izdanjima svih vremena. O kako se velikom bendu radi, dokazuje i podatak da su im četiri od sedam albuma bili na prvim pozicijama, ali, samo je ovom posljednjem, “Long Road Out of Eden“, uspjelo osvojiti vrhove najpriznatijih svjetskih ljestvica albuma – američke i britanske, a uz njih još i australske, novozelandske, nizozemske i norveške.
Usto, vrlo je brzo prodan u više od tri milijuna kopija, što mu je i potvrđeno od strane Recording Industry Association of America. Naravno, ti i takvi podaci ne ukazuju nužno na kvalitetu albuma, jer svakodnevno smo svjedoci milijunskih tiraža kojekakvih idiotarija i gluparija.
Na sreću, ovdje je situacija puno drukčija i treba bez ustručavanja reći da je “Long Road Out of Eden” doista dobar album.
Poprilično je teško raditi precizne i temeljite paralele ovog s albumima otprije trideset i više godina, prvenstveno zato jer su se pravila svih tih godina stalno i jako mijenjala, pa su im se morali prilagođavati i ovi momci. Njima je uspjelo spojiti ‘modu’ i osobni identitet, pa je ovo u svojoj srži pravi, sofisticirani, eaglesovski rock/country album, na kojem se uopće ne osjeća tako velika diskografska odsutnost.
Sjajne ‘međuigre’, vokalno-instrumentalne suradnje po svim presjecima s fantastičnim aranžmanima, obilježavalo je ovu grupu od samih početaka pa je takva situacija i ovdje. Naravno, s bitno poboljšanim kompletnim soundom, proporcionalno tehnološkim dostignućima. Neki će možda reći da to ne treba čuditi jer se na albumu radilo nekoliko godina na različitim lokacijama i s puno suradnika.
Jedna od najprepoznatljivijih karakteristika Eaglesa je mirnoća, staloženost i odmjerenost, što su otprilike i karakteristike tri njihove najcjenjenije pjesme, “Tequila Sunrise”, “New Kid in Town” i, naravno – “Hotel California“, ali i većeg dijela kompletnog opusa.
U skladu s tim i ovdje se mogu čuti izvrsne, osjećajne vokalne suradnje, kao i posebni, prelijepi akustični gitaristički dijelovi. Usprkos toj opipljivoj smirenosti, materijal je istovremeno i dosta ‘žilav’, čvrst i nedjeljiv.
Orkestralije (Richard F.W. Davis, Glenn Frey) su isto jedna od Eaglesovih karakteristika, ali ovdje su one snažnije, utjecajnije i maštovitije. Što ne čudi, jer osim drukčijih producentskih omjera, i izbor instrumenata koji ih ‘proizvode’ jako je širok, pa se, u većim ili manjim omjerima, čuju klavijature, piano, mandolina, harmonika, violina, trombon, saksofon, truba, rog te ‘pedal steel gitara’.
Svaki od tih instrumenata svojim unikatnim soundom osnovnom stilu pridodaje i karakteristike još nekih, poput jazza, bluesa ili popa. Sam album bi se, sukladno svojim brzinskim karakteristikama, mogao podijeliti na dva dijela. Tako prvim diskom dominiraju laganije i mid-tempo pjesme, dok drugi ima više pjesama sa čvršćim, rockerskijim, gitarističkijim dijelovima.
Tako je “Busy Being Fabulous” pjesma rađena po “New Kid in Town” obrascu, a “What Do I Do With My Heart” i “I Don’t Want to Hear Any More” su poperskije balade.
Country obilježja jaka su u akustičnoj baladi “Do Something“, nešto je čvršća, s još više countrya i višeglasja “How Long“, ujedno i prvi singl.
Hard rock/blues pristup čuje se u “Guilty of the Crime“, a hard rocka i jazza ima u “Fast Company“, koju obilježavaju puhački aranžmani te jako pjevanje, gitare i bubnjevi.
Najkompleksnija i ‘najvjetrovitija’ pjesma je naslovna “Long Road Out of Eden”, koja u svojih desetak minuta trajanja ima dosta melankolične atmosfere, orijentalnog feelinga, najljepših solaža, akustika, orkestralija, jakih bubnjeva, poglavito ‘doboša’ u jednom dijelu, te još neke epske ‘simptome’.
Na prvi disk uklopila bi se balada “Center of the Universe“, srednjeritmična “Last Good Time in Town” je pop rock naslov sa latino ritmovima, rock balada “It’s Your World Now” ima dosta ‘meksičkih’ elemenata, a jedna od pjesama s jakim rockerskim pečatom je “Somebody“.
U svim bi pjesmama obožavatelji mlađih instant, kvazi rock američkih bendova, mogli pronaći puno ‘legalnih’ dokaza, koji vrlo jasno prikazuju od kuda njihovi heroji crpe toliki broj ‘novih’ ideja. Zato će biti šteta obistine li se najave članova benda kako im je ovo vjerojatno posljednji album. A oni su Glenn Frey, Joe Walsh, Timothy B. Schmit i Don Henley.
Jer u njihovim krilima još uvijek ima dovoljno snage da se odupru prljavim vjetrovima koji sve više zagađuju, nekad besprijekorno čisto rockersko nebo.