Opuštajuća i uhu draga glazba

Godina tek što je počela, a već nekoliko izdanja jasno pokazuje da će se serija albuma ‘mladih i alternativnih’ pretočiti i u 2014. kao što je odlično bilo i u 2013.

Haris Čehić prije tri godine zaokružio je postavu i s ‘debelim sinovima’ krenuo u stvaranje ovog albuma. Odlična stvar je da su si uzeli dovoljno vremena jer “Green Line – Red Line” zvuči neodoljivo i simpatično, kao da su se bendovi poput The Coral ili The Zutons reinkarnirali u nešto akustičnijoj varijanti u Sisku.S druge strane, Hari & Fat Sons bih u dobroj mjeri mogao usporediti i s The Marshmallow Notebooks jer na slične načine odrađuju svoje uzore, putem niza toplih i osunčanih melodija kojima je baza akustična gitara. Naravno, svatko se kreće u svojem smjeru čime dobivamo i svu trenutnu ljepotu naše alternativne scene.Iako sam već spomenuo neke bendove, ipak bih volio naglasiti da su osnovni utjecaj albuma “Green Line – Red Line” The Beatlesi, ali i cijeli spektar akustičara. Takvim spojem Hari pruža pregršt raznolikog materijala koji je fokusiran uljepšati dan. Možda je i zato izdan u vrijeme prvog velikog snijega ove zime.

Nakon kratkog uvoda s minijaturom “Ode”, bend počinje ispucavati hitove. “Three Dots” oživljava duh The Beatlesa kad bi oni imali ukulele u rukama, slijedi ju gotovo sigurni koncertni hit “Wui Wui” gdje jako podsjećaju na Ocean Colour Scene, “Don’t Hurry” ima jednu vrlo opuštajuću melodiju, dok se s “Feathers” približavaju blues rocku.

“Green Line – Red Line” je uhu vrlo ugodna glazba s pijevnim melodijama i refrenima, pa vjerujem da već nakon prvog slušanja ćete lagano pjevušiti i zviždati pjesme. Baš to je i glavna odlika Hari & Fat Sonsa, zaraznost i opuštajući osjećaj, kao da je sve lako, zabavno, nevino…