My Chemical Romance
Danger Days - The True Lives of the Fabulous Killjoys
Datum izdanja: 22.10.2010.
Izdavač: Reprise / Dancing Bear
Žanr: Punk, Rock
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Trenutno je 2019. godina, svijet izgleda pomalo apokaliptično, a četiri borca (iliti po američki ‘Killjoys’) se bore protiv beskompromisnosti zle korporacije nazvane Better Living Industries.
Tako nekako su My Chemical Romance zamislili radnju svog novog konceptualnog albuma “Danger Days” (potpuni naziv je ponešto duži, ali…). Njihov četvrti album ispao je vidljivo sazrijevanje i odmak od vremena kada su im lijepili pridjev “emo” i krivili ih za mračne misli punk-rock fanova.
Od zadnjeg albuma “The Black Parade” na kojemu su bili više mizerni i mračni, javnost su na sebe podsjetili samo pjesmom “Desolation Row” koju su ubacili u soundtrack za Watchment. Bila je to Dylanova obrada u podosta razigranom stilu, što su opet ponovili prvim singlom “Na Na Na“.
Već tu su potvrdili najave da će biti puno manje teatralnosti i puno više prave rock sirovosti. Naravno, bez ikakvog straha, jer ipak je njihov pečat jako primjetan i melodije nisu skroz pale u pozadinu garažne ljutnje. Recimo, “Bulletproof Heart” i “The Only Hope For Me Is You” su na pragu melodičnosti prošlog albuma, a punk rock veselice kao “Party Poison” i “Vampire Money” podsjećaju na razigranost Green Daya.
Zvuk su mrvicu pretvorili u old school sirovost, teme prebacili na pljuvanje svega i svačega, a sve skupa upakirali u tipični My Chemical Romance bez straha da se zabave i probaju nešto mrvicu blesavije. Unatoč najavama o velikoj promjeni, nije baš toliko primjetna i svi njihovi potpisi i dalje su tu (osim što su ostali bez bubnjara, a Gerrard je kosu pofarbao u veselo crvenu). Složili su album koji će zadovoljiti i one željni uobičajenog My Chemical Romance, ali i one kojima je do sada smetala njihova povremena djetinjastost i patetičnost.
Uz logičan napredak složili su još jedan simpatičan i zabavan konceptualni album pobjegao iz moderne Amerike. Možda ovoga puta i postanu cool bend, pa pobjegnu od dosadašnjih kritika ozbiljnije rock javnosti. Budući da im je vrhunac karijere (barem se prema promociji tako čini) prošao, izloženost dobro poznatom muzičkom jalu bit će kud i kamo manja.
