Okkervil River ne posustaju kvalitetom

    1228

    Okkervil River

    The Stage Names

    Datum izdanja: 08.07.2007.

    Izdavač: Jagjaguwar

    Žanr: Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Our Life is Not a Movie or Maybe
    2. Unless It’s Kicks
    3. A Hand to Take Hold of the Scene
    4. Savannah Smiles
    5. Plus Ones
    6. A Girl in Port
    7. You Can’t Hold the Hand of a Rock and Roll Man
    8. Title Track
    9. John Allyn Smith Sails

    Sa zvukom Okkervil Rivera prvi put sam se susreo ne tako davne 2005. godine za vrijeme ‘puštanja u opticaj’ njihovog dotad najvećeg djela nazvanog “Black Sheep Boy”. Will Sheff, glavni i odgovorni tekstopisac, tekstove svojih indie balada protkao je diskretnim crnilom koje uza česte vesele glazbene dionice daju dosta ugodan slušateljski štih.

    Bend u ovoj postavi (osim zamjene Draper – Cassidy) oformljen je i djeluje još od 1998. godine, a iza sebe imaju pet albuma. Zadnji, nazvan “The Stage Names“, svojom kvalitetom i producentskim dosegom izravno se nastavlja na kvalitetu svog prethodnika od prije dvije godine.

    Dosta dugo sam iščekivao što Sheff ima za reći nakon posljednjeg hvale vrijednog studijskog albuma. Više je nego očito kako su se dvije godine pripremali skinuti “Black Sheep Boy” s trona svojeg maksimalnog dostignuća.

    Nakon detaljnog preslušavanja zadovoljno mogu konstatirati kako su u tome i uspjeli. Malo je bendove koji kroz pet albuma mogu zadržati konstantu kvalitete, štoviše još svakim novim izdanjem sve više intrigirati svoje fanove i slušaoce.

    Muziku podržava

    Kako albume ovog iznimno karizmatičnog teksaškog seksteta karakterizira manji broj pjesama nego smo inače navikli imati na službenim albumima, tako je i ova ‘kompozicija’ sastavljena od svega devet segmenata. Radi lakšeg snalaženja sam je podijelio u tri cjeline.

    Prvu i meni najdražu ‘filmsku cjelinu’ predvodi pjesma “A Hand to Take Hold of the Scene“. Veselog je i brzog ritma, do u detalje lirično isplanirana, zadivila me već prilikom prvog slušanja. Sheffov miran i staložen glas, popraćen dionicama pljeska i udaraljki kod refrena rezultirao je dobitnom kombinacijom za moje uho. Za vrijeme slušanja pjesme kroz glavu mi doslovno prolaze gotovo bizarne scene opisane svakom strofom.

    Slična stilom te filmski prezentirajućom radnjom je i uvodna “Our Life is Not a Movie or Maybe“. Prva je puštena kao singl, te je za nju snimljen spot zanimljive ideje prezentirane kombinacijom zbilje i filmske radnje. Uvodno lagana, postepeno se zaoštrava da bi kulminira tijekom refrena. Čini mi se kao savršena kombinacija izvedena na tako jeftin način. S ovim sam albumom doslovno živio proteklog tjedna, a većinu vremena potrošio sam na učestalo premotavanje baš ovog prvog dijela.

    Da bi zaokružio taj famozni dio, nedostaje “Unless It’s Kicks“, pravi hit i prava frekventna poveznica dvije prethode pjesme. Kako sam autor kaže: “That heavenly song punches right through my mind and just hums through my blood“, svojim glasom koji je u nekim sekvencama pjesme na rubu puknuća doslovno bruji glavom i dugo nakon završetka.

    Savannah Smiles” kratka ali slatka pjesme, ironično, ali u pjesmi spokojnim glasom pjevač govori o životu i smrti Shannon Wilsey, bivšoj porno glumici poginuloj u automobilskoj nesreći. Intrigantna mi je “One Plus“, u kojoj Sheff dokazuje smionost i britkost, pomiješanu s ironijom dodavši naslovima od prije poznatih pjesama po jedan (“96 Tears”, “99 Luftballons”, “7 Chinese Brothers”…), što mu je i poslužilo za naslov. Igra riječi nije mu strana i naravno, kao i u svakoj pojedinoj pjesmi dosad, pojavljuje se motiv suza ili uplakanih očiju, što je valjda štos za pridobivanje simpatija.

    Iz posljednje trećine dotaknuo bih se finalne “John Allyn Smith Sails“, u kojoj autor toliko slikovito prikazuje životne promašaje protagonista da vlastito samoubojstvo odaje dojam spasa, finalne pobjede. Zasnovana je na pjesmi modernog američkog spisatelja Johna Berrymana, čije pravo ime odgovara naslovu samo pjesme.

    I nadalje, Okkervil River ostaje bend slikovitih, dosta pesimističnih scena proizašlih iz čudnih pogleda na svijet tekstopisca i frontmena Willa Sheffa. Žanrovski koketira između indie rocka i folka, po meni tekstualno vrlo blizu Conoru Oberstu i njegovu Bright Eyesu. Dodao bih još kako su još jednom dokazali svoju kreativnost i zanimljivost, podignuvši tako ‘letvicu’ kvalitete još više nego su to postigli albumom “Black Sheep Boy”.

    Uz malo sreće naići ćete na special edition CD-a, na kojem se uz službeni album nalaze i akustične demo snimke svih pjesama.

    Muziku podržava