Ogromno psihodelično razvaljivanje

Beogradski dvojac VVhile nakon najavnog EP-a “VVhile is Vanity” iz 2012. i cijelog niza odličnih koncerata, konačno su složili album prvijenac.

Ako ste se kojom prigodom slučajno (ili još bolje namjerno) našli na njihovom nastupu, vjerujem da vas je energija vrlo brzo povukla. Dvojica su, a rade teško viđeni kaos koji oduševljava na prvu. Psihodelija i alternativni rock provučeni su kroz vrlo melankolične melodije koje ujedno i udaraju sve u šesnaest.Kad imaš predodžbu o bendu, a album ju samo potrvdi, jasno je da se ne radi o nekom fejk bendu koji zna raditi samo jednu stvar. Tu energiju live nastupa, fino su pretočili u studijske snimke koje, istini za volju, možda jesu nijasnu slabije, ali i dalje su vrlo moćne i dokazuju da su VVhile bend o kojem bi se trebalo pričati više. Album je sačinjen od deset skladbi koje vrlo ujednačeno koračaju psihodelijom, dok jedino pretposljednja “Unacceptable” se usuđuje otići u skroz drugom smjeru, nešto poput Japandroidsa pomiješanih s Pixies.

Uvodna “Nobody Knows” je vrlo atmosferična sa sanjivim vokalima koji se teško razaznaju (zapravo uopće se ne razaznaju). Upravo tom skladbom i pokazuju kojim su putem utabali novi album, pa svaka naredna pjesma je proširenje zvučnih kulisa utemeljene na korijenima ove skladbe.

Naravno, tu bi sad mogli jedan duži period nabrajati bendove koji su utjecali na ovakav zvuk, a to je ponajprije alternativa zadnjih dvadesetak godina, recimo od My Bloody Valentine naovamo s naravno mnogo iskakanja s tračnica. Upravo već slijedeća “VVhile Things” je najbolji dokaz za to.

Što reći, osim da su albumom “More” VVhile dokazali da spadaju u sam vrh regionalne alternativne scene. Njihova furka je odlična, izgledaju kao neki poslovni šminkeri, a kad uzmu instrumente u ruke, potpuno polude i razvaljuju sve pred sobom. Ovakvom slikom bi mogli spojiti oba pola, pa se nadam da je lijepa karijera pred njima.

Iako ih je samo dvoje, pružaju odlične stvari. Istina, dio tog je nasnimanog van gitare i bubnja, ali time smo dobili bolje dočaravanje vizije koju nam žele predstaviti. Kada tome pridodamo zanimljive tekstove na engleskom (ponavljam, vokalne dionice su teško razumljive zbog sanjivosti), dobivamo vrlo zaokruženu sliku o jednom od najdojmljivijih reginalnih izdanja u ovoj godini.

Ako ste prošle godine voljeli slušati album Nežnog Dalibora, ove ćete zasigurno slušati VVhile. Dojmovi su podjednaki jer oba albuma su vrhunska, reklo bi se na svjetskom nivou…